Ja se ovaj put zaista slažem s Davorom jer mislim da većina ljudi sluša što im doktori govore. Npr. koliko sam puta čula: Da, i ja mislim da imam virusnu infekciju, ali doktor mi je dao antibiotik pa sam ga popila. Valjda doktor zna.
Ja definitivno nisam tip koji samo želi što prije riješiti problem s bilo kakvim lijekovima. Ja želim da mi se objasni. A još nisam srela doktora koji bi mi sve lijepo objasnio kad sam bolesna. Obično moram postaviti tisuću potpitanja i onda imam osjećaj kao da jedva čekaju da me se riješe jer ih vani čeka još 100 pacijenata. A naravno da budući da nisam te struke niti ne znam što trebam pitati. I ja sam čudno gledala doktora kad mi je prvi put rekao da Grgi kapam nos, a ima bolesno uho. Jer nisam znala kakve to ima veze. Onda sam pitala zašto i dobila odgovor pa mi je sad jasno.
Dakle, problem je u komunikaciji i nažalost u ogromnom broju pacijenata tako da se doktori ne stignu posvetii pojedinom slučaju čak ni kada to žele.
A također mislim da su doktori jako zatvoreni prema biljnim pripravcima i narodnoj medicini. Zašto meni doktor ne bi rekao da prvo probam skinuti temperaturu npr. oblozima od krumpira ili zelja, a ne odmah davati čepić. Ili da probam narezani luk ostaviti preko noći u sobi da djetetu olakšam disanje. Ili da mu stavim oblog od zagrijanog ulja na prsa.
Zato što misli da ga neću ozbiljno shvatiti? Ili da će mu pasti reputacija? Ili jednostavno zato što ne zna? Ili zato što medicina takve stvari nije istražila i dokazala?
E pa mislim da će morati početi jer ćemo za par desetaka godina svi biti toliko zatrovani lijekovima da više ništa neće djelovati. A onda nam nema druge nego se početi vraćati prirodi.
I ne kužim rečenicu da pedijatri dosta slabo poznaju problematiku upale uha. Ogroman postotak djece boluje od upale uha. Ja vjerujem da moj pedijatar svaki dan ima jednu upalu uha ili jednu u dva dana. I on ne poznaje dobro problematiku? A kako tek onda poznaje problematiku neke rjeđe bolesti?