 |
|||
autorica misli da je mit jer, kaze, da se ne radi o tome koliko se zaradjuje, nego da se radi o "disciplini i self-budgeting", sto ce reci, smanje se potrebe, ako se prihodi smanje, postane se inventivan u reduce, recycle i reuse itd....mislim da je treci mit tacan,
odnosno, da nije mit.
jer da ne zaradjujemo ovoliko,
i ja bih sigurno morala naci neki posao.
a da kola krenu malo nizbrdo, krenu.
dobra ilustracija za ono sto autorica zove discipline and self-budgeting (plus zivot u zajednici, sto je ljudima uvijek lakse fizicki, iako mozda ne psihicki)Kad smo imali samo Omi i puuuno manje prihoda nego sad, ja sam ipak ostala sa njom doma. Znači, novac me ne bi prisilio niti otici niti ostati jer sam tada jednostavno odlucila dati sve od sebe njoj i smanjila apetite za druge stvari i to se realiziralo. Zivjeli smo tad sa stvaaarno malo novaca, pa smo preživjeli. Mm je tada živio od sviranja i čekao ga je nedovršen faks. Živjeli smo sa starcima. Imali smo taman
Anita, ono sto slijedi nakon gornjeg teksta je
zivot full time mame moze biti jako jako aktivan. Mislim da nam je cesto u glavi ona slika majke kucanice iz postratnih holivudskih filmova (cisti, pere, rucak sprema, trenira djecu i eventualno je ukljucena u neku prevaru).Mislim da full-time mame moraju prvenstveno znati biti same sa sobom i uživati u mirnijem, manje aktivnom životu. Isto tako, da li je full-time mama = kućanica? Da li kad mora izabrati kuhanje i spremanje ili igru s djetetom izabire što?
Netko je pisao o totalnoj posvecenosti djeci. Zasto i cemu je to potrebno? Cini mi se da djeca u ranoj dobi trebaju majku koja je fizicki prisutna (ona moze, sta ja znam, demonstrirati protiv rata u Iraku, s njime na ledjima; to nije totalna posvecenost djetetu, ali svejedno dijete sretno.
S druge strane, to ne znaci biti duhom odsutan vecinu vremena jer si zaokupljenj svojim mislima, a fizicki prisutan.
Smislena djelatnost koju dijete moze poslije oponasati i na cijem primjeru moze usvajati znanja o svijetu itd...to mi se cini vaznim, a hoce li mama peglati po cijele dane jer je to ispunjava ili kopati vrt ili demonstrirati, to su nijanse za dijete (iako ne i za mamu)
ja kupila jucer bedz s natpisom
Every mother is a working mother! 8)
a Shantani dolcevitu (nazalost nije bilo roze tako da su male sanse da ce je htjeti nositi, ali nisam mogla odoljeti....)
"I am a full time job!"
hvala na doprinosu diskusiji, bas mi je poticajna za promisljanja!
A vesele me i rezultati ankete, jos samo da Sabor usvoji prijedlog.....
zasto je premisa da majke koje rade ne mogu zadovoljiti djecje potrebe? pogotovo ako su majke privatnice pa si mogu flekibilizirati radno vrijeme ili imaju friendly firmu pa mogu povesti dijete sa sobom...i ono najvaznije - ako su svjesne potreba djece i sebe i svog muza...i nekako sve to balansiraju?Fantastican spoj toga da odrasli (mame u ovom slucaju, vecinom, iako je bilo i tata) mogu zadovoljiti svoje potrebe, a to zadovoljenje ne ide na ustrb zadovoljenja djecjih potreba. Dokaz u praksi da je takvo sto moguce, iako ja to nisam nigdje iskusila izvan LLL kruga.
mislim da tu uopce nije pitanje da li majka radi ili ne nego kako ona odgovara na potrebe djeteta?
i potpuno se slazem da financijski razlozi su neki kvazi razlozi-bitna je volja i zelja i odluka.
s druge strane kaze MM da bi on odmah sutra bio kuci s 4000kn i vjerujem da bi bio jako sretan
ono sto ja vidim u stvarnosti je to da postoje rod. koji mogu financijski biti kod kuce (bilo da imaju privatno dovoljno novaca ili da im drzava to omogucuje) i da neki to pravo koriste - ali su rijetki koji to pravo koriste zbog svog djeteta, vise radi sebe (i to je ona razlika u mojoj glavi) npr. zavrsavaju postdiplomske, grade kuce, bave se turizmom...
i clanstvo ovog foruma definitivno nije dobra mjera za uvjete u RH i odgovorno roditeljstvo - nazalost
tekst moze ici sto se mene tice - ali biti ce tu i odgovora na mitove
Nemojmo ovdje raspravljati hoce li ici tekst ili ne. Mislim da smo nas dvije to dogovorile na telefon, ili nismo?
okponjelo me...
pa ne mogu ako je prevladavajuci radni ethos, metodika obavljanja poslova, ciljevi rada itd... odredjenog drustva nekompatibilan s prisutnoscu djece.zasto je premisa da majke koje rade ne mogu zadovoljiti djecje potrebe?
Na primjer, ako se uzme kao posao to da odes do obliznjeg sumarka i naberes kupine za ukuhati pekmez, sama bez djece, ces to napraviti na odredjeni nacin, u odredjenom vremenskom roku, s odredjenim rezultatima (puno kupina u malo vremena, npr.) Ako imas samo jedno dijete uz sebe, a cilj posla je ubrati puno kupina u malo vremena (jer to od tebe ocekuje tvoja sefica, tvoja rodbina, krug prijatelja, krug volontera, tko god....), onda ces biti u gabuli, jer ces, ili morati to napraviti puno sporije i tako iznevjeriti poslodavca, ili ostaviti dijete s nekim drugim, ili ga povesti, ali ubrzati stvar (npr, neodsetati do sumarka nego odvesti se autom, nabrzaka nabrati kupine, ne biti u stanjui odgovoriti na potrebu djeteta da se giba, da te imitira u svsishodnoj radnji, uci o tome itd...)
banalan primjer, ali zene su u proslosti a i danas, u raznim dijelovima svijeta , bavile se poljoprivredom, ne odvajajuci se od djece
Mi to danas ne mozemo bas samo tako, a kada i radimo, Englezi bi rekli "they frown upon us...", mrko te gledaju, jer narusava metodiku suvremenog nacina rada.
Drastican su primjer Ameri gdje se zene cesto vracaju na posao nakon par tjedana po porodu. Promijenom etosa i metodike rada (i puno toga u ljudskim glavama), ne bi bilo problema da te zene zavezu dijete u maramu i rade vecinu poslova koje inace rade.
Naravno, uvijek netko moze tvrditi da dijete od par tjedana ili mjeseci nema potrebu za blizinom majke...
meni se cini da je mit da majka na te potrebe moze odgovoriti kak spada, ako je fizicki nema, a nema je kada je u punom radnom odnosu negdje drugdje, bez djeteta. Moze biti svjesna ne znam cega, ali ako je nema u blizini, onda ona ne odgovara, nego netko drugi u ulozi nadomjestka na to odgovara. Sto je opet bolje nego da nitko ne odgovara.mislim da tu uopce nije pitanje da li majka radi ili ne nego kako ona odgovara na potrebe djeteta?
razlika je u tome sto netko radi jer mora i zato sto mu je nametnuto izvana-a nekome iznutra, osjeca to kao dio sebe i svog zvanja (ne zanimanja)...
s druge strane je mit da majka mora biti ta koja udovoljava potrebe djeteta (naravno ovisno o dobi).meni se cini da je mit da majka na te potrebe moze odgovoriti kak spada, ako je fizicki nema, a nema je kada je u punom radnom odnosu negdje drugdje, bez djeteta. Moze biti svjesna ne znam cega, ali ako je nema u blizini, onda ona ne odgovara, nego netko drugi u ulozi nadomjestka na to odgovara. Sto je opet bolje nego da nitko ne odgovara
nekad se govorilo da treba cijelo selo da se odgoji dijete...
slazem se s time da djeca danas cesto vode neki djecji zivot neovisan od zivota svojih roditelja...to je i po meni opasno
ako proucavas odgoj djece u dobi od 3 do 7 - onda vecina predindrustijskih drustva karakteriziraju grupe djece koje se brinu same za sebe ili se o njima brinu bake, majke s malom djecom uz sebe i starija djeca su radila. iz toga i idu neke teorije o slobodnom odgoju i sl. u vrticima djecjim kucama gdje se djecu pusta da sami bez upliva starijih organiziraju igru.
mozda govorimo i o razlicitoj dobi?
Zato što uglavnom (govorimo o standardnom radnom vremenu) dođu doma oko 17-18 h, a dijete ide spavati koja 2 sata kasnije - mišljenja sam da, koliko god intenzivna bila ta dva sata + vikendi, to jednostavno nije dovoljno.flower prvotno napisa
Meni se nikako ne sviđa ideja da moj jednogodišnjak (ili trogodišnjak, svejedno) provodi većinu vremena u instituciji, odnosno da ja POJMA NEMAM što radi odnosno - bitnije - kako se osjeća tamo. Dok dijete još ne priča (a i kad priča) teško možemo saznati puno o onom dijelu dana kad je u vrtiću. S tog aspekta mi baka/teta čuvalica izgleda kao manje zlo, ali ipak ostaje činjenica da dijete zaposlene mame provodi više vremena s drugim ljudima nego s njom.
I da, svjesna sam da je kvaliteta daleko bitnija od kvantitete, ali u praksi mi se tih 10-ta sati odvojenosti dnevno (u odnosu na svega 2-3 zajednička u koja su možda ugurane i neke druge majčine aktivnosti, barem one nužne - tuširanje, objedovanje...) čini puno previše.
ne stignem sada vise, ali ono sto je za mene najveci mit je to da se stalno govori o mami i djetetu, a ne o mami ILI tati /mami I tati i djetetu. (odnosno raznorazne varijente i inacice danasnjih obitelji)
to je po meni jedan jako opasan mit. i samo fingira post/industrijsko/moderno/i ino drustvo. a u nedostatku stvarnih rjesenja problema danasnjeg drustva poseze u raznorazne historijske kutije. ono sto je proslo, je obicno s vrlo jakom razlogm proslo. (prisjetimo se nase dobre stare evolucije).
za mene je recikliranje vrlo kreativan proces koji je istovremeno rekompozicija, referentna koncepcija i slicno.
preuzimanje klasicnih rola iz proslostu je meni kopiranje, a ne recikliranje.
U svakom slucaju podrzavam inicijativu da ona/j tko zeli ima takvu opciju. I da bude toliko placen, naravno.
A opet sam nekako gotovo sigurna da ne bi svi cekali u redu za iskoristiti takvu priliku.
Jer u slucaju da takva opcija postoji, drustvo se ne bi moralo zvati samo child friendly, vec i, recimo tako, human friendly.
A to bi potezalo i vise slucajeva ljudi / majki koje su zadovoljne svojim poslom, vole ga, zele napredovati, a opet imaju mogucnost brinuti se o svom djetetu na nacin koji ih zadovoljava.
Skuzile ste sto mislim rec :/
Jedno vuce sa sobom drugu stvar, mislim barem.
A ja ne bih htjela biti full time mama. To sam znala i prije nego sam rodila. Iako sam bila ubijena cinjenicom kada adaptacija u vrticu nije isla kako smo ocekivali (iako je sada sve OK). Vjerojatno bih tada glasala za ostanak doma bez razmisljanja. Zato i smatram da je izvrsno da postoji opcija. Da se pojedinac ne osjeca zarobljenim u drustvu, vec da zna da postoji izlaz.
Ono sto bih ja posebno htjela je posao koji ima normalno radno vrijeme, i da to priblizavanje Europi i "europskim radnim vremenom" ne vuce nuzno za sobom otudjivanje od svoje obitelji.
Ali, naravno da ne iskljucujem svoj odgovor u drukcijim okolnostima - ukoliko ne bih imala pomoc baki, ili dvoje ili troje djece...
Mislim da je prigovor bio da je ovo predobar stimulans. Pa onaj tko radi za manje od 4000 kn - a tih je ogroman broj - cak i zaradjuje vise ostankom doma, a tek ako je to iznos po djetetu... Za te novce bih se sigurno na neko vrijeme strpila sa svojim ambicijama i posvetila samo djeci... I imala ih cetvero
zato sam ja namjerno stavila 4000, a ne 1000, jer se time (ako bi vecina zena to prihvatila, a cini mi se da bi), dovodi u pitanje stav da zene trebaju zaseban posao (u smislu placenog posla izvan kuce za kojega si se skolovala) da bi sebeostvarile. Neke trebaju, ali cini se da bi vecini ponuda bila prihvatljiva.
Mislim zato jer samoostvarenje se desava na razlicite nacine, posao je mala kap, vrijedna, ali jedna od kapi.
Ja se tu malo igram vrazjeg advokata, jer s druge strane, cini mi se da jest mit da se uglavnom zbog love zene vracaju na posao, a ovakvi rezultati ankete bi to potvrdjivali.
ali, opet, i litala i marta su izjavile kako su to ucinile s prvim djetetom, ali da mozda s trecim nece.
Dakle, mozda igra ulogu i neki pomak u percepciji kako stjeces sve vece i vece iskustvo majcinstva.
Mozda i to da ti se siri krug prijatelja i poznanika koji to rade, pa su ti neke stvari prihvatljivije nego sto su ti bile.
I tako, razlozi su mnogi.
S neznamkojestrane, odgajati djecu jer te financijski stimuliraju, cini mi se malo tricky, jer to , kako netko na pocetku rece, je jedan od najzahtjevnijih poslova (i najstarijih, unatoc rasirenoj zabludi o nekom drugom najstarijem zanatu.....ah, sve se na kraju svede na dihomiju majke i bludnice....)
seni, govori se majci i djeci jer je ta veza bitna od rodjenja.
A ja to sve interpretiram u svjetlu Attachment teorije u cast koje postoji ovaj podforum.
Attachment teorija kaze da se na obrascu " cvrstoce", sigurnosti, pouzdanosti itd.... te veze razvijaju, u velikoj mjeri, svi buduci odnosi, dakle, sa ocem, bakama, djedovima, siblinzima,selom, prijateljima, poslodavcima, ljubavnicima, neki idu sve do Boga (oni koji zagovaraju osoban odnos s Bogom, dakle, bez posrednika).
Opet generalizacija, ali ne treba biti doslovna generalizacija. Ljudi su prekompleksni da ih izinterpretira jedna teorija i jedan odnos, ali recimo da to nazovemo temeljem na kojemu se dalje gradi.
Sada, do kada te dijete treba u obliku da kada zeli tvoju blizinu (iz bilo kojeg razloga, ) da je dobije.
Meni se cini sasvim ok da je ima do kada je treba (i premda netko drugi moze tu potrebu isto nekako zadovoljiti, nije to isto). Tj. da nece pretjerati u trebanju i da nece ostati vezna cijelog zivota; obrnuto mi se cini izvjesnijim.
Poredba s dojenjem mi je zgodna, ali to je opet druga can of worms....
flower,
Novorodjence treba majku, dijete od par mjeseci je manje treba, ali ju jos uvijek jako treba, od godinu-dvije, koliko ju treba?
Ako se dijete nikada nije odvojilo na vise od jedan dan od majke ili oca i onda se nadje u petoj godini bez njih na par dana, to ce dijete biti u drugacijoj situaciji nego ono koje je vec od druge godine imalo periode visednevne razdvojenosti.
Na kojoj promatranoj skupini su pedagozi slozili svoje razvojne teorije?
Na skupini petogodisnjaka koji nisu bili odvojeni od roditelja i recimo, doje ili na onima koji su obrnuti?
I, naravno, sto su htjeli poduprijeti svojim teorijama...
Kada su promatrali majmune u zooloskom vrtu, utvrdili su da i oni imaju nekakve samodestruktivne oblike ponasanja, kao i ljudi, imaju li ih oni u divljini, koji su nepromatrani i neuhvatljivi, tesko cemo saznati.
samo jos jedna zgodna stvar kojoj sam danas svjedocila:
prijateljica mi je usla u business s poznanicom (jedna ulozila lovu, a druga radi u ducanu, igracke, slingovi, platnene i slicno); dodjem danas kod nje u ducan i tamo njezina cura od tri i pol. Ne zeli vise u vrtic, od kada je ona pocela raditi (do tada je mama bila "doma", a mala je isla dva puta tjedno po par sati u vrtic). Pobunila se (ovo je vec drugi put da je vadi iz vrtica u posljednjih sest mjeseci). Prijateljica pocela razmisljati i o HE, jer joj se cini da joj je dijete zadovoljnije s njom, nego u vrticu.
Zanimljivo je to sto joj je ducan u kompleksu koje se zove Georigian village, dakle, napravljeno po modelu seoceta pod rije par stoljeca; mali ducani jedan do drugoga, intimna atmosfera, uglavnom zanati i egzoticne stvari (cake decoration, prodavaonica starih LPja itd...)
Mala provodi uglavnom vrijeme tamo s mamom, ali krstari po kompleksu, posjecuje druge prodavace (sigurno je i nema bas puno ljudi, kupaca, onako laid back). Sprijateljila se sa svima tamo, ima razlicitih karaktera, djeca navracaju poslije skole). Ponekad joj dodje baka pa idu u park, shopping ili baka ostane u ducu, a mama obavlja poslove.
To je bila funkcija sela u proslosti. To jos uvijek danas moze postojati, ako zivot organiziramo na drugaciji nacin.
Saradadevii, na toliku naknadu bi pristale jako jako puno žena, na tisuće žena rade u industriji i trgovini sa upola manjim plaćama. I kad bi sve te žene ostale doma, tko bi punio proračun iz kojeg se isplaćuje tih 4.000,00 kn? Bojim se da bi se sistem urušio sam od sebe.
Ali majke su uvijek bile negdje okolo (ako su bile zive), brinule za mladje i bile nadohvat ruke. Liedlofica opisuje praksu kod Yaquana da dijete kada majka je trudna s drugim djetetom, "dobije" nekog odraslog iz plemena koji tom djetetu poklanja puno paznje, preuzima djelomicno ulogu majke koja ce uskoro biti zaokupljena drugim djetetom. Iako majka ima drugu preokupaciju, ne nestaje za dijete, dio paznje dobiva od nekoga drugog, ali je ona prava jos uvijek prisutana i dostupna, kad god se javi potreba.ako proucavas odgoj djece u dobi od 3 do 7 - onda vecina predindrustijskih drustva karakteriziraju grupe djece koje se brinu same za sebe ili se o njima brinu bake, majke s malom djecom uz sebe i starija djeca su radila
Navodno, nema ni siblings rivalry ni tantruma oko druge godine zivota.
Mi kada odemo na neka kampiranja s drustvom, vikend retreate ili na manifestacije poput ove ovoga vikenda i zivimo vise komunalnim zivotom, a manje nuklearnim,, ne vidim Shantanu vecinu dana. Stalno je negdje okolo, ide za svojim poslom, drugi se povremeno brinu o njoj, do mene dolazi kada me treba.
Uvijek je super i meni i njoj i tati i onima koji se njome povremeno bave.
Saradedevii,super tema.Uvijek te rado čitam.
Nažalost,ja sam počela raditi kad je moje dijete imalo nepunih 6 mj.Baka ga je čuvala do 2,5 godine i od tada je u vrtiću.Počela sam raditi tako rano jer sam se bojala gubitka radnog mjesta ,a na posao idem isključivo zbog egzistencije.
Moje dijete sad ima 4,5 godine ,ne prođe niti jedan dan da ne mislim o tome kako bih bila radije sa njim kod kuće ,a ne ga maltretirala sa ranim ustajanjima iz kreveta ,cijelodnevnim boravkom u ustanovi i preranim obavezama.
Od ove jeseni su se Marku opet promjenile tete u vrtiću,dobio je jednu koja mu se nikako nije dopala(strogu i hladnu,koja ih tjera da jedu sve za ručak).Malo po malo započeo je štajk,danima je govorio da ne želi u vrtić . Jednog dana nije dok sam ga ujutro ostavljala ,kada je vidio koja je teta u sobi uzeo je svoju jaknu i izjurio u dvorište ponavljajući da ga ne ostavljam.
Šta sam ja napravila?Uzela sam dijete za ruku stavila ga u auto i odvezla na posao.Bilo je jako zanimljivo vidjeti izraze mojih kolegica i poznanika na poslu kad su vidjeli da sam došla sa sinom na posao.Naime ,ja radim u bolnici u laboratoriju! Mislim da nikome od njih nije nikada palo na pamet dovesti dijete na posao!
Što se tiče mog sina bio je tako sretan i ponosan što sam ga povela sa sobom i pokazala mu gdje radim.Čak je izdržao 6 sati bez prigovora.
Možda će netko reći da želim ostati kod kuće jer posao nije moja strast.
To je točno .Ali ja nisam ni znala da mi posao nije strast dok nisam rodila .
Od trenutka kada sam postala majka prioriteti su mi se promjenili.
I koliko bi njih ostalo u tom slucaju kod kuce zbog djece, posvecujuci se djeci?Saradadevii, na toliku naknadu bi pristale jako jako puno žena, na tisuće žena rade u industriji i trgovini sa upola manjim plaćama. I kad bi sve te žene ostale doma, tko bi punio proračun iz kojeg se isplaćuje tih 4.000,00 kn?
ma anketa nije bila zamisljena kao nekakav istrazivacki pothvat, niti nacrt prijedloga za Sabor, samo me zanimalo da li bi za prosjecnu placu zene ostajale "doma"...
s druge strane, moze se reci da ce se sistem urusiti i ako imas pedeset posto populacije starije od neznamkolikogodina ili imas mladost koja je disfunkcionalna itd...
Mislim da ima vlada koje placaju zenama ako ostaju doma s djecom, a ne rade.
Recimo , Norveska, 18 mjeseci, Hrvatska, godinu dana. Pa Austrija, ne znam koliko, VB, sest mjeseci itd...
To se zove porodiljski, ali to je to, zar ne?
Amerima se sigurno cini da bi im sistem skrahirao kada bi iz proracuna izdavali za godinu dana porodiljskog svim zaposlenim zenama...
Ne skrahiraju kada izdvoje za ratni budzet puno puno vise.
potpisujem;Možda će netko reći da želim ostati kod kuće jer posao nije moja strast.
To je točno .Ali ja nisam ni znala da mi posao nije strast dok nisam rodila .
Od trenutka kada sam postala majka prioriteti su mi se promjenili
s time da mene strast za poslom jos uvijek drzi, ali mi je sve manje kompatibilna s drugim strastima pa racunam da ce polako splasnuti.
sirius, bas je dobro cuti da je netko nesto takvoga napravio!
jedna prijateljica koja je zivjela na Novom Zealandu, a radila je u labosu, trazila je da radi od 6 do 10 navecer (pola radnog vremena).
Sada cu malo biti padobranka, ali eto.....kako to u Hrvatskoj funkcionira? Sto je veci problem je li to sto je pola place premalo ili to sto firme, poslodavci ne zele biti fleksibilni?
Mislim da je najveci problem u tome sto jako veliki broj ljudi uopce ne zna da ima tu mogucnost. Sljedeci problem po redu su cini mi se poslodavci koji nisu bas fleksibilni i ne pristaju cesto na takve dogovore.
Al bih se onda opet tu vratila na ono prvo, ko pita ne skita, ne mozes znati sta ce ti sef reci dok ga ne pitas. Ja sam s mojim cuda dogovorila, a ko i sirius, nisam uopce luda za karijerom.
daleko veći problem je što to jednostavno poslodavac ne omogućava. Poznato mi je kako je na N. Zelandu fleksibilno radno vrijeme i to je super!
flexi i skraceno rv za zaposlene roditelje je jedno od obecanja nacionalne populacijske politike, ne bas od dogodine, ali u sljedecih par godina...
je li su oni to obecali kao obvezivajucu stvar za poslodavce ili kao preporuku poslodavcima?
Ovdje postoji od prije nekoliko godina preporuka vlade da se omoguci roditeljima djece do 5 godina fleksibilno, skraceno i slicno radno vrijeme, ako to zele i ako to poslodavci mogu ostvariti bez da ugroze biznis.
Vrlo podlozno interpretacijama...
http://www.sabor.hr/Download/2006/10...A_POLITIKA.pdf
D. USKLAĐIVANJE OBITELJSKOG I POSLOVNOG ŽIVOTA
a) Analiza stanja
Za obiteljsku i populacijsku politiku važno je poduzimanje sustavnih aktivnosti na području
usklađivanja poslovnog i obiteljskog života. Roditelji (i muškarci i žene) moraju ostati
uključeni u tržište rada, jer će to zbog depopulacije radno sposobnog stanovništva biti nužno
za održavanje gospodarstva. Na području usklađivanja poslovnog i obiteljskog života
neophodan je preduvjet stvaranje ozračja ravnopravnosti spolova, te isključivanje svih oblika
diskriminacije. Stvaranje takovog ozračja u društvu olakšat će ravnomjerniju raspodjelu
obiteljskih obveza i odgovornosti.
Pod zaposlenošću uobičajeno se podrazumijeva zaposlenost na neodređeno vrijeme s punim
radnim vremenom. Izmjenama radno-socijalnog zakonodavstva tijekom 2003. godine,
otvorena je široka zakonska mogućnost fleksibilnog oblika rada i fleksibilnoga radnog
vremena. Ovi su pravni instituti gotovo u cijelosti prepušteni slobodi ugovaranja, pri čemu
posebnu podršku pružaju porezni propisi i propisi s područja obveznih osiguranja, koji i po
osnovu tih oblika rada omogućavaju pristup pravima. Obzirom da se ipak radi o razmjerno
novim institutima, oni do sada nisu brojni u praksi, a razlozi i uzroci zbog kojih poslodavci ne
koriste ovakve načine ugovaranja rada trebali bi biti predmet analize na čijim bi se rezultatima
mogle planirati buduće mjere, bilo kroz promociju netradicionalnih oblika rada, bilo putem
edukacije i savjetovanja. Nadalje, Uredbom Vlade Republike Hrvatske43 državnim
službenicima je omogućen rad na izdvojenom mjestu i rad s fleksibilnim radnim vremenom.
Omogućavanje "rada na daljinu" znači mogućnost rada izvan mjesta rada u tijelu državne
uprave, pretežno kod kuće, uz primjenu informacijske tehnologije (računala, programa i
računalnih podataka, te telekomunikacijskog sklopa). To će osobama s invaliditetom ili
majkama s malom djecom omogućiti rad od kuće, a istovremeno će biti u radnom odnosu.
Navedenom uredbom stvorene su pretpostavke za primjenu istih oblika rada, kroz vlastite
propise, i za javne službe i za privatne poslodavce.
b) Ciljevi
- stvoriti pretpostavke za punu zaposlenost radno sposobnog stanovništva
- osigurati bolju usklađenost obiteljskog i poslovnog života
- osigurati potpunu ravnopravnost spolova
- osigurati uvjete za olakšan ulazak i izlazak s tržišta rada, posebice žena
- poticati primjenu i implementaciju fleksibilnih oblika rada uređenih radnim
zakonodavstvom
c) Mjere
1. Osigurati subvencije države u plaćanju doprinosa kod korištenja skraćenog odnosno
nepunog radnog vremena roditelja za prvo i drugo dijete do treće godine života, a za
treće i svako daljnje dijete ili blizance do osme godine života
Nositelji: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstvo financija, Hrvatska
udruga poslodavaca
43 Uredba o mogućnosti rada državnog službenika na izdvojenom mjestu i rada s nepunim radnim vremenom
"Narodne novine" broj 33/06
Rok provedbe:
Aktivnost 1. – 2007. godine
Aktivnost 2. i 3. – 2008. godine
Aktivnost 4. – 2008./2009. godine
Aktivnost 5. – 2012. godine
Aktivnosti:
1. izraditi analizu korisnika skraćenog odnosno nepunog radnog vremena
2. izraditi studiju o učincima koje bi imale izmjene u sadašnjem sustavu poreza na
dohodak
3. utvrditi iznos subvencija u plaćanju doprinosa
4. izraditi prijedlog propisa kojim se uređuju subvencije države u plaćanju doprinosa kod
korištenja skraćenog odnosno nepunoga radnog vremena roditelja
5. izraditi izvješće o učinkovitosti mjere
Indikatori provedbe:
1. izrađena analiza korisnika skraćenog odnosno nepunoga radnog vremena
2. izrađena studija o učincima koje bi imale izmjene u sadašnjem sustavu poreza na
dohodak
3. utvrđen iznos subvencija u plaćanju doprinosa
4. izrađen i usvojen propis o subvencijama države za plaćanje doprinosa kod korištenja
skraćenog odnosno nepunoga radnog vremena roditelja
5. izrađeno izvješće o učinkovitosti mjere i visina i broj isplaćenih subvencija države
Financijska sredstva: iz sredstava Državnog proračuna
2. Poticati poslodavce na primjenu odredaba Zakona o radu i donošenje posebnih
propisa koji se odnose na posebna poslovna utanačenja i fleksibilizaciju rada i mjesta
rada (nepuno radno vrijeme, rad kod kuće i tele-poslovanje, klizno radno vrijeme,
dopusti)
Nositelji: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatska udruga poslodavaca,
Hrvatski zavod za zapošljavanje, udruge sindikata, organizacije civilnog društva, javne
ustanove
Rok provedbe:
Aktivnost 1. i 2. – 2007. godine
Aktivnost 3. i 4. – kontinuirano
Aktivnost 5. – 2008./2009. godine
Aktivnosti:
1. izraditi analizu posebnih poslovnih utanačenja između korisnika i poslodavaca
2. izraditi analizu učinaka mjere u odnosu na demografski i gospodarski razvoj
3. osigurati valjane pretpostavke za zaposlenost radno sposobnog stanovništva bez obzira
na rodnu pripadnost u odnosu na određenu vrstu poslova
4. organizirati edukacije za poslodavce i javne ustanove te promicati posebna poslovna
utanačenja i fleksibilizaciju rada i mjesta rada (tisak brošura i letaka, kampanja)
5. izraditi propise za primjenu posebnih poslovnih utanačenja i fleksibilizaciju radnih
mjesta
Indikatori provedbe:
1. izrađena analiza korisnika posebnih poslovnih utanačenja i poslodavaca
2. izrađena analiza učinaka mjere u odnosu na demografski i gospodarski razvoj
3. provedene edukacije i broj korisnika posebnih poslovnih utanačenja i fleksibilnog rada
4. izrađen posebni propis za primjenu posebnih poslovnih utanačenja i fleksibilizaciju
rada i mjesta rada od strane javnih ustanova i poslodavaca
Financijska sredstva: iz sredstava Državnog proračuna
posla se ne bih nikada odrekla pa niti do 5. godine djetetova života, ali bih vrlo rado radila 5-6 sati (ionako u uredskim poslovima efektivnog rada je isto toliko)
(eventualno bih pristala da je MM "nogometaš" s dobrim financijskim zaleđem koji mi može priuštiti sve moguće tete domaćice, čistilice i sl. pa i povremeno dadilju, a da ja imam vremena za ispunjavanje svih svojih "osobnih potreba" u vidu studijskih putovanja, edukacija, volontiranja, honorarnog rada iz puke zabave i sl. - no kako je to daleko od bilo kakvog pa i djelomičnog ostvarenja samo ću nadodati)
"Moje vrijeme za mene" je vrijeme provedeno s mojom djecom.
Jednom davno je Litala napisala slicnu recenicu i ja se apsolutno pronalazim u njoj.
Pokusat cu ostati doma s djecom koliko god bude moguce. Pristala bi raditi bilo kakav pristojan posao koji bi mi omogucio imati djecu u blizini. (tipa obiteljsko branje jagoda za minimalnu naknadu
Nisam karijeristkinja, ostvarujem se i pronalazim na druge nacine.
Mislim da su quality time i sl. pokusaji pravdanja danasnjeg drustva za stetu koja se direktno nanosi djeci. Jer ili si tu ili nisi. Price o nejednakosti spolova i sl. mi ovdje nimalo ne drze vodu jer svatko ima svoju (prirodnu) ulogu koja je kao takva nezamjenjiva.
Znam da smo svi mi individue i da se realiziramo na razlicite nacine. Ali isto tako znam da puno tih nacina nije nimalo child friendly.
Odrasla sam kao dijete mame "neprisilne radilice" i tate karijerista. I mogu komotno reci da me sada, jednako kao i tada, takav nacin zivota bacao u ocaj. I nikakva radost moje mame koju je njezin posao ispunjavao, i nikakvi ostvareni poslovni snovi moga tate ne mogu nadoknaditi cinjenicu da je meni nedostajalo vrijeme s mojim roditeljima.
Nadam se da nisam daleko otisla, ovo mi je uvijek bolna tema. :/
"Moje vrijeme za mene" je vrijeme provedeno s mojom djecom.
Jednom davno je Litala napisala slicnu recenicu i ja se apsolutno pronalazim u njoj.
Pokusat cu ostati doma s djecom koliko god bude moguce. Pristala bi raditi bilo kakav pristojan posao koji bi mi omogucio imati djecu u blizini. (tipa obiteljsko branje jagoda za minimalnu naknadu
Nisam karijeristkinja, ostvarujem se i pronalazim na druge nacine.
Mislim da su quality time i sl. pokusaji pravdanja danasnjeg drustva za stetu koja se direktno nanosi djeci. Jer ili si tu ili nisi. Price o nejednakosti spolova i sl. mi ovdje nimalo ne drze vodu jer svatko ima svoju (prirodnu) ulogu koja je kao takva nezamjenjiva.
Znam da smo svi mi individue i da se realiziramo na razlicite nacine. Ali isto tako znam da puno tih nacina nije nimalo child friendly.
Odrasla sam kao dijete mame "neprisilne radilice" i tate karijerista. I mogu komotno reci da me sada, jednako kao i tada, takav nacin zivota bacao u ocaj. I nikakva radost moje mame koju je njezin posao ispunjavao, i nikakvi ostvareni poslovni snovi moga tate ne mogu nadoknaditi cinjenicu da je meni nedostajalo vrijeme s mojim roditeljima.
Nadam se da nisam daleko otisla, ovo mi je uvijek bolna tema. :/
Isti identicno slucaj i kod mene.
Bila bih full-time mama da mi netko to plati. Naporno je i zahtjevno i iscrpljujuće kao i bilo koji drugi posao. Čuvala bih svoju djecu kod kuće dok najmlađe ne krene u školu, onda bih ganjala vlastitu karijeru. Da me se pita. Ali me se ne pita, i ne mogu si priuštiti ostanak kod kuće. Pa sad moja mala bubica čuči u jaslicama, a ja se trudim ne razmišljati previše o tome.
Nisam glasala niti za jedan ponudjen odgovor jer sam prije trudnoce odlucila da cu biti s djetetom bez obzira na lovu. Ovo ce sad mozda zvucati grubo, ali tudje sam se djece naodgajala dok sam radila i sad zelim biti sa svojim djetetom. Svjesna sam da ta odluka donosi neke promjene u mojem zivotu, ali ne zalim. Nisam samo kucanica, nego se aktivno bavim djetetom. MM mi je od velike pomoci i podrzava me u mojoj odluci da budem kod kuce. Ono sto mi se cini najvaznijim jeste to da sam sretna i zadovoljna jer sam stay-at-home=mom.
Meni se ti poslovi cine jako korisni i za roditelje i za djecu; priznajem da mi je ponekada u proslosti padalo na pamet da bi bilo dobro odvojiti novac za takvo sto (ciscenje i slicno), napustila sam potpuno sada tu ideju, jer sam skuzila koliko mi dijete uziva u tome i voli pomagati. Otvara nam sto i jednu "obrazovnu" mogucnost.koji mi može priuštiti sve moguće tete domaćice, čistilice i sl. pa i povremeno dadilju
Na primjer danas smo rastirale robu zajedno; stavila je svoje gacice jedne na drugu na rastiraljku pa sam ja objasnila zasto se prije suse ako su odvojeno, pa ih je onda razdvojila, onda mi je drzala tus u kadi dok sam ispirala neku saroliku majicu koja pusta boju na sve strane pa je moram prati na ruke. Dok smo to radile, razgovarale smo o bojama i zasto to pusta (fair trade proizvod, ali iz Nepala, pa gdje je Nepal, sta tamo ima, sto je fair trade itd...)
Onda sam je zmikala, ali tada je vec ona uletjela u kadu i zapocela sa svojom igrom pranja sebe u lavoru u kojem smo prali majicu. I nastavila jos neko vrijeme.
Rucak cesto pripremamo zajedno, a o spremanju kreveta da i ne pricam.
S druge strane ja bih ovo najradje da radim zajedno s njom pa se nekako trudim kretati se u tom smjeru
da ja imam vremena za ispunjavanje svih svojih "osobnih potreba" u vidu studijskih putovanja, edukacija, volontiranja, honorarnog rada iz puke zabave i
Slažem se s edukativnom stranom čićenja. I meni moje dijete od 3 godine čim završi s doručkom: "Mama, mogu li ti pomagati raditi ručak?"
A ja se niti umila nisam ...
No, ako uz trogodišnje dijete imaš i bebu ili dvije, malo je vjerojatno da ćeš im moći posvetiti vremena i zanimacije koliko su oni željni tijekom dana - u tome je velika pomoć dječjih vrtića (na nekoliko sati dnevno).
Govorila si o pozitivnoj strani života u zajednici. Slažem se jednim dijelom, no ako ta ista "zajednica" nije zainteresirana za sudjelovanje u odgoju, brizi o djetetu ili konstantno potkopava roditeljske metode odgoja, bolje je odmaknuti se i organizirati život bez njihove pomoći...
Malo sam pogledala stranicu fulltimemother.org, i odista im azanimljivih članaka- Čovjeka natjeraju na razmišljanje ... Čak sam i ja dobila neke ideje o organizaciji posla i obiteljskog života
slazem se djelomicno s tim (da je lakse s jednim nego s vise)No, ako uz trogodišnje dijete imaš i bebu ili dvije, malo je vjerojatno da ćeš im moći posvetiti vremena i zanimacije koliko su oni željni tijekom dana
zato mi je najzanimljivije slusati full time mame troje ili vise djece u izlaganju njihovih strategija
Mislim da je veliki problem u tome sto zivimo uglavnom same, a ne u zajednici s drugima, osobito drugim zenama.
ajde, reci...Čak sam i ja dobila neke ideje o organizaciji posla i obiteljskog života
Ja bih rado da se jave marta, trimama, dijanam i ostale cure s vise djece koje su momentalno doma.
Ne smijem javno
Nije ništa revolucionarno, no vidim da po raznim firmama već imaju opciju rada od kuće i sl.
Voljela bih da mi odobre šesterosatni radni dan ili samo toliko plaćeno ili da ostatak odradim od kuće, no to je moja želja. Pokušat ću, nemam što izgubiti jer ukoliko se vratim na normalnu satnicu dijete će me vidjeti svega dva sata dnevnoa onda možda za koji mjesec ili se slomimo i prihvatimo takav mizeran način života ili odista postanem fulltimemama - nema mi druge
Ja sam valjda jedina koja je glasala za drugu opciju jer stvarno nisam načisto s tim. POnekad mislim da bih bila full time mama, ali ponekad ipak ne. Ne znam.
Trenutno sam zadovoljna sa situacijom kakva jest. Imam posao koji je sasvim ok i pruža mi dovoljno slobodnog vremena. Nije da se može nešto puno napredovati, ali to me je i pustilo. prije 2 godine sam odbila jednu mogućnost - doktorat za koji bi prvo morala biti 3 godine u labosu bez prijave, plaće, socijalnog (trebala bih biti valjda sretna što sam uopće tamo), a poslije tko zna kako bi bilo za posao i želim li ja uopće raditi na faxu ili negdje u znanosti za 3-4 tisuće kuna, a da me nema doma od jutra do mraka. Ne želim!
Na sadašnjem poslu mi je jako dobra plaća, super radno vrijeme (kad radim ujutro do 14 h sam doma, a popodne radim od 13-20), ne zahtijeva od mene rad još i kod kuće, na 10 minuta od kuće mi je i sada, dok imam malu djecu, mislim da je idealno.
A ako ću imati 3. dijete mislim da bih ostala doma i do 3 godine.
Inače, prvo dijete je čuvala sveki do sad, sad je krenula u vrtić, a nadam se da će i drugo, tako da smo uspjeli izbjeći jaslice. Da nije tako, to bi opet bila druga situacija i možda bih ostala doma.
s ovim se jako jako slazem.
kad sam rodila prvo dijete, bila sam jedina mama medju svojim prijateljicama, i jako sam prorijedila druzenja s njima, jer se nismo vise bas razumjele (a i inace sam malo autisticna, odrzavanje prijateljstava mi je slaba strana). Preselila sam se, i nisam nikog znala u novom kvartu.
Nisam vise imala vremena za bavljenje podrucjima koja su me prije zanimala, pa nisam niti mogla normalno sudjelovati u razgovorima i druzenjima u kojima sam prije uzivala. A razgovor o djeci, odgoju i sl. nije nikog drugog zanimao.
I bila sam u depresiji, i jedva sam cekala da prodje godinu dana i da pocnem raditi.
Cetiri godine kasnije, s tonkom, sve je bilo drukcije - em su prijatelji(ce) u drugom filmu, em sam pocela redovno posjecivati ovaj forum pa sam bar u virtualnom svijetu nasla okolinu sa srodnim interesima.
Mislim da drustvo drugih zena (ali zena majki!) nije vazno samo zbog razmjene pomoci, savjeta, iskustava; nego prvenstveno zbog sticanja dojma o vrijednosti vlastitog posla.
Meni je jako vazno da osjetim vrijednost svog posla (posla - ovdje mislim majcinstva) - da osjetim da je taj posao intelektualno i fizicki zahtjevan, da se taj posao moze obavljati dobro ili lose i da postoje mjerila na osnovu kojih se mogu osjecati zadovoljna ako odmjerim da sam dobra, da postji nekakva 'javnost' u kojoj se vrijednost tog posla priznaje.
Eto, naravno da bi bilo ljepse da su mi vazna samo moja djeca, a ne neke izvanjske vrste motivacije, ali stvari ipak stoje ovako.
Ja sam nakon porodiljnog ostala bez posla.
I tako sam doma. MM radi u HP-u, i nije nam bas najbolje s financijske strane(citaj: imamo za rezije i hranu, pa sta ostane....pokrivamo se), no vidimo po Aniti da sam donijela najbolju mogucu odluku.
Biti "doma" je nesto sto me (buduci da sam invalid) poprilicno iscrpljuje jer radim puno stvari koje ne bih radila da sam zaposlena ili bi ih radila drugacije, no to je stvar moje osobne (ne)organizacije i prilika u kojima zivim. S druge strane, biti full time mom meni znaci biti majka koja je PRISUTNA. Tu sam kad Anita place, kada padne, udari se, kada nesto treba...Ima nesto u kvalitativnom provodenju vremena, no ja zbilja ne bih mogla, nakon sto dodem kuci u 18 h (ili cak u 19) dati puno od sebe jer bih bila umorna i frustrirana (mozda) i meni bi tih sat-dva bili premalo. Tako da sada trazim ostale mogucnosti, kojih bas i nema: pola radnog vremena, ili neki posao "od doma".
Ne smatram se zakinutom time sto sam doma, jer ne vrednujem sebe po uspjehu na radnom mjestu. Bilo bi super raditi ono sto volim, i takav posao bi bio ispunjavajuci. No, svjesna sam prolaznosti vremena...sada imam dijete, i duznosti prema njoj. Anita je sada centar svega, manje nego prije, ali jos uvijek velik (14 mj). Puno puta znam reci :"da sutra umrem, ne bi mi bilo zao". Mislim da je to najvaznije. A onaj dio mene koji treba nesto drugo, ispunjavam citanjem knjiga, surfanjem kad stignem,volontiranjem u Rodi...
Mislim da smo razlicite, i to je u redu. Netko voli peci kruh, a neko birati kruhove u pekari. Najvaznije je biti u skladu sa samim sobom.[/u]
Zene/majke kojima je posao/karijera nesto vazno i bitno bi po mom misljenju svakako trebale raditi, da bi bile kompletne osobe i kako bi tako obnovljene i ispunjene mogle bruziti bolju sebe svom djetetu nego sto bi bile da su "full time mom".
ja sam glasala za treću opciju.
a onda sam skužila da si mislila 4000kn puta broj djece pa sam se predomislila
mene više brine to što ja volim raditi, ali to nije posao od 8 sat na dan (mislim jeste ali ne živim 2 minute od posla i nemam klizno radno vrijeme).
da bi došla na posao u 8 moram krenuti od doma u 7, znači ako vodim djecu u vrtić ustajem u 6.
doma nisam prije pola 6.
znači to ispada skoro 12 sati histerije. i to je problem.
za sad uživam do travnja...
ja sam glasala za treću opciju.
a onda sam skužila da si mislila 4000kn puta broj djece pa sam se predomislila .
mene više brine to što ja volim raditi
bas volis! (prodala bi ljubav za 8000 kuna!)
pa marta se javila, prodala bi karijeru za 4000...Ja bih rado da se jave marta, trimama, dijanam i ostale cure s vise djece koje su momentalno doma.
nego, na tragu ovoga sto Stroma napisa
kako se dozivljavate po tom pitanju?ne vrednujem sebe po uspjehu na radnom mjestu.
Meni se cini da postoji suptilan pritisak na zenu da, ako se skolovala, pogotovo ako ima fakultet i vise, da je nekako bez veze da "sjedi doma" i da treba "iskoristiti" svoje obrazovanje i svoju pamet. Inace, kao da je protratila vrijeme sve te godine obrazujuci se.
Prije nekog vremena, jedna moja LLL kolegica, koja je radila na fly high poslu u bankarstvu prije rodjenja sina (i jos godinu dana nakon njegovih navrsenih devet mjeseci, nekon cega je napustila posao i sada je mama full timerica), rekla mi je nesto sto me bas zamislilo: da joj je zao sto nije nakon srednje skole imala djecu pa sada u tridesetima, kada bi bili vec odrasliji, uhvatila se studija i karijere. Onako, obrnutim redom od uobicajenoga. Cini joj se da bi bilo bolje i za nju i za djecu.
prodala bi ja karijeru i za manje, samo ne smijem ovdje rusiti prosjek...
i pritisak na zenu koja se skolovala nije uopce suptilan, nema nista suptilno u tome. vrlo je izravno kad ti netko komentira da zasto ne radis ono za sto si se skolovao gotovo desetak godina pa ti malo broji koliko si na to para i vremena potrosila. al ja sam svoje ambicije u biti realizirala. umjesto mene mm ce na doktorat, a ja cu u neke druge vode. a struku cu odrzavati samo u vegetirajucem stanju ako ikad zatreba za nedajbozenekogsranja.
Često i ja tako pomislim. Ali mislim da je većina nas u dvadesetima bila potpuno nezrela za obiteljski život i odgoj djece.
A da ne kažem da su mala djeca mla briga, dakle u mojim tridesetima bi me baš zadesio dječji pubertet i onda - djeca naviknuta na stalnu prisutnost majke - i dalje bi tražila veliku pažnju i većinu dnevnog vremena opet bi se trebalo posvetiti njima; a moć koncentracije i moždane vijuge već pomalo zastarjele i teško bi se bilo primiti knjige ...
ja mislim da je ovo totalna predrasuda. bitna je motivacija i kretanje u smjeru ostvarenja svojih ciljeva.
[/quote]Meni se cini da postoji suptilan pritisak na zenu da, ako se skolovala, pogotovo ako ima fakultet i vise, da je nekako bez veze da "sjedi doma" i da treba "iskoristiti" svoje obrazovanje i svoju pamet. Inace, kao da je protratila vrijeme sve te godine obrazujuci se.
Karijeristkinja će se zasigurno primiti posla za koji se školovala, bez daljnjega. Ja osobno za nju neću reći da ona ne može ostvariti puno majčinstvo, jer zasigurno bi joj veći pritisak radila briga oko djece doma - koja bi joj se činila nametnuta, nego organiziranje majčinstva uz karijeru.
Mama mora biti zadovoljna sobom, da bi isto mogla prenijeti na djecu.
Dakle, svi se školujemo da bismo proširili vidike. Kaže se da se i na nebo nosi samo ono što nosimo u srcu i glavi. Dakle, neosporno je tko si ti po završetku svog školovanja. A što ćeš s tim napraviti, to je pravo svakog pojedinca i nitko ga za to ne smije osuđivati.
A što se tiče obrnutog postavljanja stvari, djece prije školovanja .. pa, mislim da je tvoja frendica do tog zaključka došla jer je doživjela punoću tridesetih godina... prve stepenice u životu na kojoj se može pohvaliti životnim iskustvom. Ali, sve ide u svoje vrijeme i nema garancije da bi obrnuto bio pogodak ili da ne bi.
kod mene nije predrasuda nego činjenično stanje :/
ja mislim da je ovo totalna predrasuda. bitna je motivacija i kretanje u smjeru ostvarenja svojih ciljeva.
no slažem se da je važna motivacija, ali sada mi ne pada napamet nikakav razlog koji bi me natjerao na studiranje nakon 20 godina pauze od knjige... primjer? osim naravno želja za znanjem, učenjem, bla bla ...
Vrijeska, pazi šta pričaš!
Slažem se da je bitna motivacija i kretanje u smijeru ostvarenja svojih ciljeva. Dodala bih još samo da je od presudne važnosti biti dooobar organizator i cilj kojem idemo ususret - ne može izmaći.
Pravila pisanja postova
