Full time mame i drustva nenaklonjena djeci

[Vrijeska]

Prije nekog vremena, jedna moja LLL kolegica, koja je radila na fly high poslu u bankarstvu prije rodjenja sina (i jos godinu dana nakon njegovih navrsenih devet mjeseci, nekon cega je napustila posao i sada je mama full timerica), rekla mi je nesto sto me bas zamislilo: da joj je zao sto nije nakon srednje skole imala djecu pa sada u tridesetima, kada bi bili vec odrasliji, uhvatila se studija i karijere. Onako, obrnutim redom od uobicajenoga. Cini joj se da bi bilo bolje i za nju i za djecu.

Samo bih nadodala off topic da iz ove perspektive ne bih se baš usrećila da sam imala djecu sa 20 i s nekim od muškaraca u čijem sam se krugu kretala - a nije bio neki izbor u našoj jezičnoj ženskoj školi - mislim da je nas 30 bilo na njih 5, a da ne kažem kasnije na Filozofskom - pa redovito se išlo na susjedno Strojarstvo na ručak. A tek one koje su si "isplanirale" život išle su na ručak na Ekonomski ili Medicinski faks !

Sada kada se toga sjećam - puknut ću do smijeha

[Mamita]

ja sam glasala za treću opciju.
a onda sam skužila da si mislila 4000kn puta broj djece pa sam se predomislila .

mene više brine to što ja volim raditi

bas volis! (prodala bi ljubav za 8000 kuna!)

to se zove...koristim tuđe...izvlačenje iz konteksta

[hrčkić]

Ma, sve je to manje više ok kaj vi pišete, ima svakako različitih motiva zašto raditi a ne biti full time mum i obrnuto.
Međutim, uz sve ove argumente tipa zašto sam se školovala, radila na karijeri, itd. nitko nije spomenuo jedan bitan argument (iako moram priznati nisam nikada taj argument stavljala visoko na rang listi argumenata, ali mi se čini prilično važan kad gledam društvo onako generalno, a ne moju situaciju konkretno).

Naime, posao i novac koji zaradiš daje ti određenu (manju ili veću) neovisnost od bračnog druga, roditelja, itd. U našem društvu (pretpostavljam da je tako i vani) velik je broj žena koje trpe loše brakove, muževe, razna maltretiranja od muževa, njegovih ili vlastitih roditelja i sl., upravo zato jer su zbog koje kakvih razloga ostavile posao, zapustile karijeru, nemaju izvor prihoda i nemaju mogućnosti uzeti dijete ili djecu, napustiti zlostavljača (u onom gorem scenariju) i započeti novi život na nekim boljim temeljima.

Mislim da, čitajući crnu kroniku i razna pisma žena po kojekakvim časopisima, treba imati na umu i taj argument ZA posao.

[seni]

dobitnik ovogodisnje nobelove nagrade za mir je bankar - osnivac banke za siromasne u bangledesu - zemlji sa 147 mil. stanovnika od kojih je vecina neopisivo siromasna. banka cilji su djelomicni vlasnici sami korisnici posluje rentabilno i dosada je pomogla 6 mil. nama nepojmljivo siromasnih ljudi da stanu na svoje noge i izvuku se barem djelomicno iz bojede u kojoj zive.
96% korisnika tih kredita su z e n e, koje su tako zapocele svoje male poslove. vrlo zanimljiva cinjenica koja mi se usto jako svida.

[sofke]

Izvrsni su ti postovi Saradadevii i nagnali su me na razmišljanje..nekako mi se čini da ovaj svijet ne samo da nije children friendly nego nije ni women friendly..ne mislim sad na ekstremne slučajeve obiteljskog nasilja i sl., nego na to da je majčinstvo poprilično obezvrijeđeno
jer nekak mi se čini da se majčinstvo uspoređuje s kućanskim poslovima pa žene onda lijepo ostaju doma, kuhaju, peru, peglaju, brinu se o djeci (činjenica djece kao još jedan u nizu kućanskih poslova ) dok su karijere i prava akcija negdje drugdje
nitko ( pretpostavljam ) ne želi biti domaćica ne bi li cijele dane nakuhavala i prala, ali velika većina želi biti majkama
mislim da uopće nije u pitanju potreba žena da se obrazuju i rade samo je žalosno da jedno mora biti nauštrb drugog
i zato sad ja gnjilim na poslu do četiri, a trenutno ovdje više nemam kaj radit nego postam, a ne mogu otić ranije ( što bi jedino bilo razumski ) nego sad tu igram neku društveno prihvatljivu igru dok mi je dijete u vrtiću..i možda plače
nije problem raditi, ali je totalno bezveze da su djeca strogo odvojena za to vrijeme u institucije i ko da i ne postoje..ne smiješ ni pričat o njima inače te proglase za onu 'koja stalno gnjavi o svojoj djeci'
ono čega treba je više ženskog principa, više ( ženske) uzajamne solidarnosti i puno više fleksibilnosti cijelog društva

[Ancica]

Ja cu samo primjetiti da mene uzasno smeta termin "full-time mother", odnosno njegova iskljucivost. Puno bih se bolje osjecala u diskusiji da se razgovara u kontekstu "full-time parent". Ovako me odmah odbija jer se u meni javlja podsvjesna ili svjesna bojazan da me se zeli ugurat u kucu i ucinit jedinom i najodgovornijom osobom za odgoj nase djece samo zato sto sam ja ta koja je majka. Odmah me baca u moju emancipiranu defenzivu.

[Vrijeska]

Odmah me baca u moju emancipiranu defenzivu.

Ima nas još!

[Saradadevii]

nemojte biti defenzivne

Topik bi se mogao nazvati i Full time roditelj, ali zbog, u praksi, prevladavajuceg zenskog udijela, neka ipak budu mame.

[zrinka]

ja prijavljujem svog mm-a, on bi rado bio full time roditelj, i radio svoj terenski posao na koji vec mislava vodi i radi skupa s njima....ozbiljno....rekao mi je ionako je u mom poslu kao veca 'para' koja se vrti, a njemu je sve to strano, stres, dobitci, rokovi i sl...i eto, on na porodiljni, radi oni sto voli, bude s djecom, oni gustaju uceci s njim (njegov je posao lakse objasnjiv i 'prirodniji' je od mog), sve 5 :D

[Saradadevii]

osim sto nema nis za dojenje (osim rodinih majica)

zaozbiljno, mislim da je prvotni feminizam malo skrenuo u razumijevanju toga zasto majka nije samo tako zamjenjiva ocem i zasto je trajnije potrebna u ranoj dobi.
A ako dijete kratko doji (ili uopce ne doji), onda se naravno gubi znacaj te razlike.

[Saradadevii]

kad malo bolje razmislim o nazivima, moju situaciju najbolje opisuje tvrdnja da moja kci ima full time roditelje (uvijek je jedno od nas s njom)
ali mislim da se to krece prema full time mami.

[marta]

ja osobno mislim da je i drugotni feminizam malo skrenuo u razumijevanju toga zasto majka nije samo tako zamjenjiva ocem i bla, bla, bla....
sto vise nije tema ovog topica. i bolje.

POVOLJNO PRODAJEM KARIJERU ZA 4000KN! ZAINTERESIRANI NA PP.

[Zorana]

Marta i Saradadevii U danasnjem vremenu ja se, iskreno receno, vise ne usudim ni potezati takve teme. Steta, jer mislim da je tema usko povezana s ovim o cemu se prica.

[Saradadevii]

ja bi se usudila je malo potegnuti i upitati u kojem je stupnju hrvatski feminizam?
(ono gore prvotni mi se odnosio na rane sedamdesete, ne bas na Sylviju Pankhrst i kolegice koje su se bacale pod konjske zaprege )

A sada ima i struja (u VB) koje su, kak bih rekla, promajcinske, vise ih zanima pravo na dojenje i mjesto/nacin radjanja nego, npr. pravo na abortus.
ili npr pravo zena trudnica u zatvorima, azilantica, nasilje i abuse koje se dogadja tijekom medikaliziranog poroda i slicno.
Sheila Kitzinger http://www.sheilakitzinger.com/

[Ancica]

Pa to vjerojatno jer je masa drugih prava ostvarena ili su na dobrom putu ka ostvarivanju. Pa se okreces drugim stvarima. Skroz normalno.

A o stupnju hrvatskog feminizma ja ne bih imala pojma - i mene bi interesirao odgovor na to pitanje (ali i opceniti, jer pojma nemam niti koji su stupnjevi feminizma ).

[zrinka]

evo pitanje

Sto mislite o tome da je jedan o vaznijih sastojaka APa fizicka i mentalna dostupnost djetetu, dokle god ono ima potrebu za tim?

i onda spominjes 5-7 godina

e, pa sad mene zanima jel mislis da je toliko starom djetetu potrebna fizicka i mentalna dostupnost roditelja 24/7?

i mislim tema je zanimljiva i kompleksna i moze dovesti do brzopletih zakljucaka s obje strane...
evo ja vec par dana s mm raspravljam cakulajuci o njoj
mislim, potice na razmisljanje, ali otvara mnoga pitanja....
i tako....
zanimljivo svakako, a i svidja mi se ova evolucija feminizma (nakon godina zatomljivanja, dosla je jaka ekspanzija i sad se stvar smiruje i postaje realnija )

[zrinka]

i da pitanje, jel mislite da je 5-7 godina majka nezamjenjiva s ocem?

[Saradadevii]

gle, ak se sjetis Veronike Robinson, editorice The Mother casopisa
http://www.themothermagazine.co.uk/
koja je pustila kceri da doje dokle su htjele (sto je bilo 7/8 godina), onda je odgovor da je nezamjenljiva.
Ali sigurno je nisu trebale 24 sata puno ranije od tih godina.

Skuzila sam naknadno da je ovo 5-7 u anketi izazvalo zabunu, kao da majka treba biti uz dijete do tih godina i slicno. To mi je bilo samo priblizna referenca za drzavu ili dobrocinitelje do koje ce dobi sufinancirati full time majcinstvo. Jer djeca su razlicita, neka se odvoje prije, neka kasnije (cak i u onoj grupi koja se ne pozuruje na odvajanje)
Ja sam tu htjela biti malo sirokogrudnija od o uobicajenog standarda oko 3 godine. Moja je 3 sada pa uopce ne pokazuje tendenciju duzeg odvajanja od ukucana (osobito ne kontinuiranog), a nije neka vezanica i li intorvertica, dapace...

Sto me opet vodi na temu o tome da su danasnji standardi (kada se dijete moze odvojiti od majke, roditelja, obiteljskog kruga itd..., sto je normalno , sto nije, sto je pretjerana vezanosti itd....) mozda postavljeni na uzorku djece koja su bila rano odvajana, nedugo dojena itd...
Nesto kao grafovi rasta beba na umjetnom i dojene bebe koje dobro ne napreduju.

Dakle, najiskreniji odgovor na pitanje je li 5-7 potrebna neprestana dostupnost (roditelja) je da ne znam; lako bih mogla reci da nije, ali sam oprezna.

[tatek]

Evo mog malog doprinosa ovoj raspravi - nit sam majka nit sam kod kuce sa djecom full time (ali sam zato s njima uvijek kad nisam na poslu i vecinu poslova obavljam s njima ili nekim od njih), ali sam u nekoliko navrata pokusavao raditi (bilo svoj standardni posao dipl. ing. elektrotehnike u velikoj firmi bilo nesto od svojih hobija) sa djecom.

Kad se radilo o aktivnostima do sat vremena tad je bilo OK. Vedran je bio sa mnom na jednom poslovnom sastanku, u vise navrata je bio u mojoj firmi (bila je i Zrinka) dok sam ja sredjivao neke manje poslove, vodio sam ga na vise planinarskih predavanja koje sam drzao (dakle, ja pricam, on sjedi negdje u publici) ... i, zaista, kad je to trajalo do 45-60 minuta tad je bilo OK. Kad je trajalo duze, tad nije, bez obzira o cemu se radilo ... pocela su zapitkivanja, "tata, ajmo se igrati" moljakanja itd.

Kod kuce je bilo isto tako, koncentracija na igru ili nesto drugo je bila iste duzine.
Obzirom da se moj posao ne moze uvijek raditi "u komadicima" vec su potrebni i sastanci i koncentracija po 2-3-4 sata na neki problem tad ne mogu zamisliti svoj normalni posao (u danasnjim okolnostima) u prisustvu djece, bilo kod kuce, bilo u firmi.

KAd bi firma bila opremljenija pa sadrzavala neku sobu za igru, tad bi situacija bila nesto drugacija ... no, opet, to se vec blizi definiciji vrtica (osim sto dijete moze kad hoce do roditelja). A njihov vrtic je i tako na 3 minute od mog radnog mjesta, tete su susretljive i kad nesto treba nazovu pa mogu zacas svratiti (bilo je u vise navrata) ... mislim da je nas sadasnji aranzman mozda najbolji koji si mogu zamisliti u sadasnjim uvjetima.

A varijanta "ja s djecom kod kuce uz sadasnju placu"? Iskreno, mislim da ne bih izdrzao sa njih dvoje ... samo sa Vedranom (ili samo sa Zrinkom) vjerojatno bih, zato sto sam osoba koja voli biti u pokretu, a bilo kakva aktivnost u gradu ili prirodi je s jednim djetetom sasvim izvodiva, ali s dvoje djece vec tesko ... a nedostajali bi mi i trenuci mira i koncentracije kojeg trenutno kod kuce nema sanse da pronadjem, a sto nadoknadjujem na poslu zadubeci se u neki problem.

A da li bi MZ ostala kod kuce sa djecom da joj netko ponudi 4000 kn mjesecno? Ne mogu tocno reci - i ovako je bila duze od godinu dana jer je ostala bez posla i zeljela je poceti NESTO raditi da malo vidi ljude, otvori si neke nove horizonte uz postojece obiteljsko-djecje, a malo i zaradi za nas ne preobilni kucni budzet. 4000 kn bi bilo vise od njene sadasnje place, ali svejedno, mislim da bi ona odabrala posao nakon sto su eto sad prosle te prve najkriticnije Zrinkine (a i Vedranove) godine.

[Saradadevii]

Kad se radilo o aktivnostima do sat vremena tad je bilo OK. Vedran je bio sa mnom na jednom poslovnom sastanku, u vise navrata je bio u mojoj firmi (bila je i Zrinka) dok sam ja sredjivao neke manje poslove, vodio sam ga na vise planinarskih predavanja koje sam drzao (dakle, ja pricam, on sjedi negdje u publici) ... i, zaista, kad je to trajalo do 45-60 minuta tad je bilo OK. Kad je trajalo duze, tad nije, bez obzira o cemu se radilo ... pocela su zapitkivanja, "tata, ajmo se igrati" moljakanja itd.

ja iza sebe sada imam vec nekoliko iskustva predavanja uz dvo i trogodisnjakinju (trajanje 1.5 -2 sata).
I mislim da bih mogla tako stalno.
Dva problema vidim (koja nisu niti u meni niti u njoj):
ostali sudionici predavanja/slusaci i ,kao sto si naveo. neprimjerena fizicka okolina.
Ovo prvo bi se , vjerujem, rijesilo nakon nekog vremena; ljudi bi se pomalo naviknuli da se slusati moze i dok su djeca okolo (jer su ona tiha, npr. skidaju zvake ispod klupa i jedu ih :shock: , sto za roditelja otvara, naravno, drugi konzervu problema...ili zato jer prekidaju povremeno, ali svako normalno zanimljivo predavanje, diskusija i slicno, treba imati povremene stanke).
Ono sto sam iskustveno skuzila je i to da sto je "predavanje" slicnije nekom svakodnevnom razgovoru (na sto se ja jako furam u svojim predavanjima (filozofija), to je dijete pri predavanju normalnije).

Drugo iskustvo proizlazi iz La Leche sastanaka, radionica o dojenju, konferencija i slicno. Tamo su djeca sve i uvijek prisutna; kada previse glalame u sobi gdje su kucni sastanci, utisa ih se (kao sto bi utisao ikoga tko ti se dere za uhom kada pokusavas nesto nekome reci) ili se pojacaju mikrofoni, kada se radi o velikim dvoranama.

Nedavno sam bila na jednom seminaru, nevezan za dojenje i filozofiju (prvi dio je vodila kolegica, drugi ja) na kojemu je samo jedna curica par minuta glasnije pricala nesto svojoj mami (moja je zaspala, u medjuvremenu, dojeci). Jedna sudionica seminara je bila vrlo uznemirena time , iziritirana i mama je otisla van s curicom. Ja sam protestirala , ali nisam, na zalost napustila sobu (sto bih svakako sada ucinila da mogu odvrtiti film unatrag), jer sam imala feeling da sam duzna tamo ostati i odraditi svoj dio. Sto sam poslije i ucinila. Ironija svega je bila ta da se u sred mojeg uvodnog izlaganja Shantana probudila tako da sam istovremeno vodila diskusiju i trazila joj bojce, pa poslije gledala sto je nacrtala itd...
Zakljucak do kojega sam dosla nakon toga je da sto je predavanje, radionica, seminar, stogod, zivlje, relevantnije sudionicima (npr. pitaju, daju svoje misljenje, razvije se diskusija), to dijete manje "ometa" takav skup.
Ako se prica samo na jednoj strani, tada i muha smeta, a o bumbaru da i ne govorimo.

[NatasaM...]

Ono sto sam iskustveno skuzila je i to da sto je "predavanje" slicnije nekom svakodnevnom razgovoru....... to je dijete pri predavanju normalnije

Moram se osvrnuti na ovo. Davno sam primijetila da mi je curica na nedjeljnoj misi mirna dok je "razgovor", a za vrijeme propovijedi trazi svasta, bilo kakvu zanimaciju, igrati se, piti, jesti, gleda djecu oko sebe, ... nemoguce ju je umiriti.

Inace sam, kako sam vec napisala, glasala za trecu opciju, ali me zanimaju i sva ostala razmisljanja i bas me zanima sto cu sve jos otkriti ...

[tatek]

ja iza sebe sada imam vec nekoliko iskustva predavanja uz dvo i trogodisnjakinju (trajanje 1.5 -2 sata).
I mislim da bih mogla tako stalno.
Dva problema vidim (koja nisu niti u meni niti u njoj):
ostali sudionici predavanja/slusaci i ,kao sto si naveo. neprimjerena fizicka okolina.

Slazem se s tobom.
U mojem slucaju su slusaci obicno bili veseli radi drustva djece, no fizicka okolina (obicno nagurani stolci s malo ili nimalo slobodnog prostora za igru i kretanje) je cesto limit.

Isto tako, limit je tema predavanja - kad je to nesto tipa planinarsko predavanje ili pak tema kod koje se govori o generalnim stvarima tad je to OK, no ako je to npr. moj tehnicki sastanak na kojem se barata sa stotinama tehnickih izraza, programskih signala i gdje jedan krivi izraz moze prouzrociti ogromne probleme kasnije - to ne mogu zamisliti sa djecom, jer je dosta da me nesto pitaju 2-3 puta i da mi koncentracija ode vrit.

[litala]

nisam ovo davno citala. puno je toga receno u medjuvremenu...

ono kad sam se vratila na posao, s idinih godinu dana i s noinih devet mjeseci, ucinila sam to iz dva razloga - nakon ide iz inercije i osjecaja da je to ok. nakon noe - iz financijskih razloga. nakon lea samo trazim olakotne okolnosti da vise nikad ne odem radit

i sto sam se skolovala onda kada jesam je isto bila vise stvar inercije...

a sa sadasnjeg svog sjedista puno puta komentiram mm-u da mi u zivotu fali (i to mu jedino "zamjeram") sto me nije "nasao" kad sam imala 19-20, da odmah imamo djecu i da sada prozivljavamo nirvanu :D

daleko od toga da nam nije dobro. ali mi je bespredmetno na istu vagu stavljat karijeru i skolovanje s jedne strane a s druge ova tri (ili cetiri) cuda koja su se dogodila i koji rastu i trebaju nas i daju nam neslucene feedbackove od kojih nam krila rastu...

nemam osjecaj da mi za karjeristicko ostvarivanje treba imat dvadeset-trideset godina. to mogu bilo kada. nemam osjecaj da sam sa dvadeset premlada da imam djecu. da sam sa trideset taman zrela da ih imam... zasto mi fali sto ih nisam rodila bar deset godina ranije? pa da mogu dulje u njima uzivati... a kad jednog dana dovoljno porastu, kad me/nas budu manje trebali, kad pocnu sami cirkulirati okolo - pa ja vec imam mentalni spisak stvari kojima cu se posvetiti (a jedna od njih nije - peglanje )

[litala]

i jos nesto...

ono sto mene dijeli (ili me je dijelilo ranije, sad mozda manje) od full-time mame jest cisto financijsko pitanje. ne iz nekih luksuza nego bas egzistencijalno pitanje...

ono sto me, kao mamu koja je odabrala ostati doma, vrijedja - jest poistovjecivanje ostanka doma s izborom da ostanem/postanem kucanica/domacica - stogod samo ne - mama

kad netko cuje da sam ostala doma, samo je deklarativno slaganje sa mnom da sam to ucinila radi djece. puno je prihvatljivije da imam vise posla (kucanskih poslova: prat, cistit, kuhat, peglat, usisavat, brisat prasinu... ), a vrlo je neshvatljivo da ostajem kuci jer zelim posvetiti se prvenstveno djeci pa muzu pa tek onda kuci.

i moja je mama ostala kuci kad sam se ja rodila, krenula opet radit kad sam ja imala nekih 7 godina. pa - idealno s ove sadasnje pozicije. ali meni, kao djetetu, nije bilo tako. osim pazi-da-se-ne-zamazes setnji i eventualnih posjeta prijateljima/rodbini i odlaska u grad u nabavke/kupovine - ostatak tog ostanka doma bio je - kuca i rucak na prvom mjestu, rutine ko religija, a djeca? pa igraju se sama, nista ne traze, bas su fina pristojna uredna...


ja sa svojom djecom mogu sama bilo kuda. i bilo kojim poslom. neki dan sam bila s njima sama u gradu preko tri sata. prosli smo kroz 12 ili 13 ducana (ne sjecam se vise tocno), jeli, pili, trcali, promatrali, kupovali, isprobavali... bez kolica, bez dodatne pratnje... bez ikakvih problema, nauzivali se...

i padne mi pomrcina na oci kad mi netko kaze: blagotise ti sa njima mozes svugdje, kako su ti pristojni... obozedragiidijota...

[Elly]

Ima li ovdje full time mama djece starije od godinu dana?

Ima
Ukoliko se tu mogu uvrstiti kao mama koja radi od kuce. Ono sto bi Ameri nazvali stay-at-home & work-from-home mom.

Kako se osjecate, provodite dane, zudite li za drugim poslom?

Osjecam(o) se odlicno, zanimljivo provodimo dane, svaki trenutak nam je dragocjen i ne, ne zudim za drugim poslom jer, kao sto rekoh, vec imam jedan (odnosno dva, ako uzmete u obzir da je dijete full time job ).

Mislim da je sve stvar toga kako se osjecas i da li zelis biti SAHM/WFHM, jer to nije nesto sto se treba raditi na silu. Mislim, ako jesi doma ali zudis za poslom, to jednostavno vise nije to i dijete to osjeca.
Imam frendicu koja je zeljela biti sa sinom barem do njegove godine dana, no nakon nekih 7 mjeseci je rekla, "ja to ne mogu, meni je to psihicki prenaporno, moram se vratiti raditi". I to je, barem u njenom slucaju, bio svakako bolji izbor jer sam primijetila da bi, nakon sto bi se vratila s posla, bila psihicki dostupnija svome djetetu, manje nervozna, cak i manje umorna.

Zivot/rad od kuce dok je tvoje dijete istodobno s tobom kuci moras organizirati. Ne vojnicki, naravno i uvijek mozes ostaviti mjesta za fleksibilnost. No, ukoliko zelis istodobno i raditi, potrebna je organizacija.
Dok je E bila manja, radila bih dok je spavala - znaci, imala sam vise vremena.
Sad kad je veca i pocinje preskakivati i popodnevno spavanje, odvojim si vrijeme za rad kad ju npr. preuzme tata sa nekom njihovom aktivnosti, ili navecer kad ode spavati. Ili, ustanem se 2 sata ranije ujutro (to mi je zapravo najomiljenija kombinacija, jer znam da je posao napravljen i da je dan koji je pred nama cijeli nas).

Meni jako odgovara da mogu raditi kad hocu i koliko hocu, da si mogu uzeti slobodan sat, dan, tjedan ukoliko mi tako vise odgovara - naravno, ukoliko se organiziram, tako da posao ipak bude obavljen.
Isto tako, ako je bolesna, mogu se 100% posvetiti njenom ozdravljenju, bez briga o doznakama za bolovanje i da li ce se sefovi ljutiti sto mi je dijete opet bolesno (to su neke od situacija na koje su naletjele moje prijateljice koje imaju tradicionalan 8-16h posao).

Sto se tice nekakve ideje u drustvu da su majke koje su ostale kuci s djecom zapravo kucanice - svaki put kad to cujem, dodje mi da puknem od smijeha.
Ja sam sve samo ne kucanica. Mrzim kucanske poslove i radim ih sezonski.
Ono sto se redovno obavlja poput pranja sudja, kuhanja, laganog pospremanja, obavljamo nas dvije a kad je i tata doma i on, svi zajedno, tako da nam je to zapravo igra i jos jedan nacin da zajedno provedemo vrijeme.

S obzirom na to da nam se ideja o potomku broj 2 polako uvlaci u glave (no nista prije 2007, to je sigurno ), pomalo razmisljam i o tome kako ce to biti izvedivo sa dvoje djece.
Bit ce sigurno teze, no vidjet cemo.

[Saradadevii]

i padne mi pomrcina na oci kad mi netko kaze: blagotise ti sa njima mozes svugdje, kako su ti pristojni... obozedragiidijota...

citala sam negdje da su malo istrazivali te stvari pa zakljucili kako djeca koja su puno s roditeljima (mislim da je uzorak bio HE djeca), imaju "pristojnija" ponasanja od onih koja su redovito odvojena tijekom dana od roditelja pa onda, kada ih se konacno docepaju, luduju i traze paznju.

jer sam primijetila da bi, nakon sto bi se vratila s posla, bila psihicki dostupnija svome djetetu, manje nervozna, cak i manje umorna.

meni je upravo obrnuto, osjecam se totalno iscijedjeno i mozemo samo tada raditi art and craft. Dobro da je to samo jednom tjedno, inace bi mi se dijete razvijalo samo u umjetnickom smislu

[Saradadevii]

malo sam se zamislila pa razmislila sto me najvise smeta u komentarima okoline (inspirirana litalinim postom) i zakljucila da je to ideja da trebam nesto raditi, da ne mogu biti samo mama.Tj. da je potrebno zaradjivati novac (volonterski rad se isto ne racuna kao rad )
A ako to ne radim, to znaci da smo ludo bogati.

Lose posljedice feminizma....

[suncokret]

Čitam vas već dugo i vrlo mi je zanimljiva ova tema, pa da se i ja javim..
Glasala sam za prvu opciju bez imalo razmišljanja, iako sam ja već ionako 2.5 godine doma sa svojim dečkima (blizanci).
Nije da ne volim svoj posao i imam i stvarno super radno vrijeme-nikad ne radim duže od 13 sati, a od kuće odlazim oko pola 8, ali da si to možemo financijski priuštiti ne bi išla raditi sve dok djeca ne pođu u školu.I nadam se da ću i s trećim djetetom koje želim moći ostati barem 3 godine doma.
Divno mi je to što sam stalno s djecom, što možemo spavati do kad želimo(bar djeca), pa nema ni stresa oko odlaženja na spavanje-spavati idu kad im se spava, i da ne nabrajam dalje...
A što se kućanskih poslova tiče njih MM i ja obavljamo zajedno- koliko stignemo.

[Saradadevii]

Divno mi je to što sam stalno s djecom, što možemo spavati do kad želimo(bar djeca), pa nema ni stresa oko odlaženja na spavanje-spavati idu kad im se spava

meni je ovo isto gust, tj. ne toliko samo spavanje nego sto se mozemo probuditi ujutro i provesti prvo sat vremena citajuci u krevetu, ako nam se cita ili ici negdje taj dan ili ne ici (ovisno o vemenu i raspolozenju).
Kada postoji nesto fiksno na sto moramo stici do odredjenog vremena, uvijek je neki stres u zraku, strka i neravnoteza; mislim da mala djeca i deadlines ne idu dobro bas zajedno

[seni]

malo sam se zamislila pa razmislila sto me najvise smeta u komentarima okoline (inspirirana litalinim postom) i zakljucila da je to ideja da trebam nesto raditi, da ne mogu biti samo mama.Tj. da je potrebno zaradjivati novac (volonterski rad se isto ne racuna kao rad )
A ako to ne radim, to znaci da smo ludo bogati.

Lose posljedice feminizma....

gore navedeno nema nikakve veze sa feminizmom.

[suncokret]

Žalosno je što se danas ljudi uglavnom vrednuju po tome koliko tko zarađuje, kakav auto ima, kako im je uređena kuća/stan, kako se oblače..
U današnjem društvu mame koje ostaju doma i nisu baš cijenjene, no ako su ovo gore navedeno mjerila po kojima će me netko procjenjivati (a uopće me nije ni briga što će okolina reći) onda to nije ni važno.
Meni je bitno da sam mogla učiniti ono što sam smatrala da je najbolje za nas, a to što me češće pitaju kad se vraćam na posao nego, npr. kako su djeca govori dovoljno o tome što okolina misli o mom porodiljnom. Ali to je njihov problem, ja se nemam potrebu nikom dokazivati osim sebi.
Mislim da bi u društvu naklonjenom obitelji svaka mama (i tata) trebala imati mogućnost (a ne smo pravo) izbora.Većina žena, a i muškaraca nema neke karijere i ništa posebno ne bi propustili da ih na poslu nema npr. 3 god,. ali financijski jedva krpaju kraj s krajem i kad oba rade.

[Saradadevii]

malo sam se zamislila pa razmislila sto me najvise smeta u komentarima okoline (inspirirana litalinim postom) i zakljucila da je to ideja da trebam nesto raditi, da ne mogu biti samo mama.Tj. da je potrebno zaradjivati novac (volonterski rad se isto ne racuna kao rad )
A ako to ne radim, to znaci da smo ludo bogati.

Lose posljedice feminizma....

gore navedeno nema nikakve veze sa feminizmom.

neke struje feminizma smatrale su (i jos uvijek smataju) da je zenina "uloga" majke dana prirodom i da to nije nesto kroz sto se zena moze ostvariti kao bice zajednice a da bude ravnopravna. Germaine Greer , na primjer (popularna feministicka knjiga 70ih Zenski eunuh) je bila zagovornica toga; zena treba izaci iz okuruga obitelji, majcinstva i svega toga sto po prirodi moze raditi, uci (obrazovanjem) u svijet "stvorenog" (npr time da je radnica u tvornici ili uciteljica ili nesto drugo) i tek tada se moze istinski ostvariti. Citala sam nedavno da je Germaine promijenila misljenje po tom pitanju i danas misli da se neke zene mogu drustveno ostvariti i kao majke i samo majke.
Ipak, mislim da je taj utjecaj ,koji se medju samim zenama osnazio upravo kroz feministicki pokret (muskarci su ,u prosjeku, tak i tak uvijek tako mislili ), odrzao i da djeluje pod krinkom nekih drugih ideja; npr. da je biti samo mama intelektualno nestimulativno, drustveno neaktivno itd...)

Ja skidam kapu onima koje su se bacale pod konjske zaprege u znak protesta jer nemaju ista politicka prava kao muskarci.
Ovakve ideje iz 70ih i danjasnji tzv equality feminizam, mi se sve manje svidjaju.

[flower]

razmisljam sto me "bocka" u svim ovim diskusijama - bocka me to sto duboko vjerujem da nema istine do osobne istine i da tu feminizam, svijet kapitala i sl...mogu koristiti u objasnjenju nekih trendova drustva - ali ako se spustimo na razinu osobe - onda je zadovoljna zena i zadovoljna majka.
Ako zenu cini zadovoljnom biti kod kuce (u svim verzijama) s djecom - onda ce njena djeca odrasti s majkom koja je sretna i zivi takav zivot, ako je majka sretna kao radnica onda ce njena djeca odrasti sretna s tom majkom. I nema tu matematike u smislu da ce ona prva djeca biti sretnija ili ta majka biti dostupnija i bolje pogadjati potrebe...jer nema paralelne stimulacije zivota - dijete zivi zivot koji zivi s svojim roditeljima. Razvojna psih. se dosta bavila sintagmom dobrog roditelja (koristi se pojam dovoljno dobar) i samo su dva faktora isplivala (a u igri su bili mnogi o kojima se i ovdje raspravlja) - zadovoljstvo bivanja s djetetom (a ne kolicina bivanja) i zadovoljstvo bracnim zivotom (zanimljivo?). Znaci zadovoljn roditelji stvaraju zadovoljnu djecu.
Osobno imam uvjerenja da ne vrijedis koliko zaradjujes, da vrijedis puninom zivota kojim zivis - a da imas pravo odrediti sam sto je za tebe ta punina.

[litala]

slazem se s flo u potpunosti. (u punoj punini )

[Saradadevii]

ma sve je to ok sto kazes, ali koliko si ti uistinu jedinka na individualnoj razini, a koliko te drustvo sa svojim trendovima oblikuje, to je pitanje.
Mozda ti jesi vrlo individualizirana, bez dubinskih drustvenih utjecaja, unikatna. Ja misli da je to rijetko.
Vecinu ljudi veliki dio zivota drustvo vise oblikuje nego sto ih ne oblikuje.
Zbog toga ja vidim vrijednost u razglabanju o tome kako i zasto.

A pogotovo sto to znaci biti sretan!
Na kraju krajeva, ako niti "fundamentalno" sretan, nece te ni posao ni obitelj ni neznamsto uciniti sretnim tako da reci da sretna radnica ce biti i sretna majka mi je malo cirkularno.
ako si sretan covjek, onda ces biti sretan i ovaj i onaj.
A kako da budes sretan covjek?
Vjerojatno ne bas tako da te trendovi sucu prema obalama konzumerizma, na primjer.

[marta]

A kako da budes sretan covjek?

Tako da nemas kosulju.

[tatek]

ako si sretan covjek, onda ces biti sretan i ovaj i onaj.
A kako da budes sretan covjek?
Vjerojatno ne bas tako da te trendovi sucu prema obalama konzumerizma, na primjer.

Ja vjerujem da neki ljudi mogu biti sretni iako su ogrezli u konzumerizam ... rekao bih da sve ovisi o osobi, vise nego ista drugo. Nek cvate tisucu cvjetova, koliko ljudi toliko cudi i sve slicne izreke i poslovice kazu svu istinu.

No, slazem se da konzumerizam definitivno nije dobro okruzenje za postizanje srece i sigurno nije poticajan u tom smislu. Kao ni dosta drugih karakteristika modernog drustva: brzina zivljenja, sve veca udaljenost od prirode, pretrpavanje informacijama ...

Zanimljivo, upitao sam sebe da li smatram da danas ima manje sretnih ljudi engo prije ... i nakon malo razmisljanja sam sam sebi odgovorio da mislim da ne, da ih vjerojatno ima koliko i prije. Nekad je bilo tesko istrgnuti se iz konteksta, robovanja danim obicajima zajednice, obitelji, vjere itd i siguran sam da su mnogi bili nesretni jer nisu imali snage reci "ne" tim faktorima i riskirati odbacivanje drustva. Danas je to puno lakse, ti okovi su puno slabiji, rekao bih. No, danas je zato teze odoljeti svim tim milionima mogucnosti za trosenje novca i vremena i paznje i stati na trenutak i razmisliti sto covjek zaista zeli ... pa i to, zeli li zena biti full-time mama ili ne.

[flower]

saradadevi - nema mene koja postoji van onog sto sam se sama i s drugima oblikovala - to sam ja, takva kakva sam...i s takvom zivi moja D.

Vjerojatno ne bas tako da te trendovi sucu prema obalama konzumerizma, na primjer.

tako je osobi lakse nego misliti svojom glavom i slusati svoje srce+iskustvo+znanje+... ne moze se prebaciti na nekog drugog odgovornost za posljedice- tako niti na drustvo u smislu da ja moram ici raditi (jer ne moram, sto onda donosi neke druge posljedice) ili da ja biram ostati kuci s djetetom (sto ne moram - u ovoj dobi djeteta to nije nuznost, pa onda to nosi neke druge posljedice) itd...

teskoca je jedina sto mnogi ljudi ne promisljaju svoje odluke i ne znaju zasto nesto rade pa preskoce sebe i naprave nesto jer je to - trend ili nesto slicno. oni nazalost ne vide ni sebe ni svoje dijete - moguce je da su trenutno sretni, a sigurno da ce biti nesretni kasnije.

no jednadzba nije jednostavna - da ja ostanem kod kuce "iz trenda" vjerujem da bi rezultat bio isti kao da ti odes raditi "iz trenda".

[seni]

dok ne stignem priloziti svoj prilog , samo bih dodala da su moja razmisljanja na tragu flower.

a sto se tice feminizma mislim da se on bavi manje tim kako se zena moze "ostvariti", jer je to osobno pitanje koje ovisi o mnogim faktorima, medu ostalima i tradicije i kulture i vlastite zelje, kao i mogucnosti, (pretpostavljam da se malo zena moze "ostvariti" kao hilary rodham clinton ili majka teresa, cak kada bi i htjele, kao uostalom i muskarci - malo je tesla ili franja asiskih)

feminizam se vise bavi pitanjima ravnopravnosti i politicke i ekonomske i drustvene i svekolike druge. i da budem sasvim banalana, ako si od nekoga uzdrzavana i apsolutno udaljena od centara moci, onda je ta ravnopravnost otezana. ali nitko nikome ne brani tu opciju po vlastitom izboru.

medutim, mislim da je u raspravi vazno da li se mi bavimo osobnim zivotnim izborima, pa se u tom smislu pridruzujem onom sto je flower napisala. (svatko si bira ono sto smatra za sebe najboljim) i ja postujem sve izbore, i moji prijetelji i poznanici biraju razlicito od mene, sto nije nikakva prepreka nasem druzenju i bivanju.

ako se bavimo opcim aspektima i polozajem zene, majcinstva, ocinstva - dakle roditeljstva (jedan aspekt, placenih 7,8, 10... godina), onda se cijela prica mora staviti u puno siri kontekst koji nadilazi osobni, uzimajuci u obzir sve svu kompleksnost drustva u kojem zivimo i sve interesne grupacije.

ps. mi zivimo u svijetu "stvorenog". ja volim pojedine inspirativne aspekte prirodnosti drustva "nestvorenog" (opisane u knjigama ala lidlof, ili warie dirie o etiopijskim nomadima).
mada bih neke stvari voljela implementirati u nas svijet, osobno ne bih zeljela zivjeti u takvom svijetu "nestvorenoga", u kojemu nema ni mozarta, ni coldplaya, ni vangelisa, ni predivnih slika fride kahlo, ni hawkingsovskoh razmisljanja o velikom prasku, ni knjiga, ni arhitektonskih cuda, ni mog vlastitog izbora koji nadilazi "prirodnost" sebe same i propisuje mi sto bi za mene i moje dijete trebalo biti optimalno.

taman smo se oslobodili tablica rasta, dojenja svaka 4 sata, te svako dijete moze nauciti spavati, a vec nas docekuju nove tablice u "prirodnoj formi" do kada bih ja trebala biti ovo ili ono, dostupna ili nedostupna, sa naglaskom na meni kao zeni. tate valjda u preriji love bizone.

ali mi danas zaista zivimo u svijetu u kojem svatko moze birati. problem nastaje, kada se misli da svi moramo isto birati.
a odgovorno drustvo mora stvoriti optimalne uvjete za razne izbore, miroljubivu koegzistenciju i fer odnose za svih.
ako hoces mjenjati osovine moci, onda tu moc treba uhvatiti za rogove.
pa se recimo zalagati za tkz. "grundeinkommen" drustvo, u kojem bi svaki pojedinac dobio svotu potrebnu za osnovne zivotne potrebe. svi i zene i muskarci. (o tome kad stignem)

a svijet rada se moze mijenjati jedino ako udes u taj svijet. zato je tako i neprijateljski prema zeni. jer one nisu u njemu na vaznim pozicijama. pa nema kriticne mase potrebne za promjene.

[Saradadevii]

a propos srece,
je li netko mozda citao knjigu"Tiranija srece" (ili nesto slicno), autor je Francuz koji je dobio neku nagradu za "Bijeda blagostanja", cula sam da je popularan u Hrvatskoj

ja nisam citala ovu prvu, ali mi se svdjela ideja da postoji pressing u modernom drustvu (anglo saksonski utjecaj i utilitarizam , valjda) da covjek MORA biti sretan da bi bio pravi.

a koliko je dobrih stvari stvoreno iz nesrece (umjetnici, pisci itd...)
naravno, valjda ih je jos vise losih ucinjeno iz nesrece)

zanimljiva mi ideja

[Saradadevii]

- to sam ja, takva kakva sam...i s takvom zivi moja D.

ti cesto spominjes ovu misao.
ljudi se mogu i mijenjati, nekada jako promijeniti, pod vanjskim i unutarnjim utjecajima. NIsmo datost koju djeca samo prihvate.

[Saradadevii]

ali mi danas zaista zivimo u svijetu u kojem svatko moze birati

mislim da je to privid i da se za neke opcije treba izboriti (fizicki, mentalno, emocionalno)
Zato ja zelim propagirati ovu opciju, uvjetno nazvano FTM, jer mislim da na svim ovim razinama nema dovoljno drustvene podrske i dostupnosti realizacije. I to sve u drustvu u kojem zivim.
Da zivim u Banladesu, propagirala bi drugu vrstu emancipacije.
One zene koje si spomenula u nedavnom postu, koje su pokrenule vlastiti biznis u Bangladesu, one sigurno ne trebaju zbog tog svog biznisa (i financijske nazavisnosti i svega ostalog sto ce time dobiti....) ostaviti dijete u vrticu na 9 sati dnevno.
Nadam se da ne trebaju.

[Saradadevii]

taman smo se oslobodili tablica rasta, dojenja svaka 4 sata, te svako dijete moze nauciti spavati, a vec nas docekuju nove tablice u "prirodnoj formi" do kada bih ja trebala biti ovo ili ono, dostupna ili nedostupna, sa naglaskom na meni kao zeni. tate valjda u preriji love bizone.

to bi uvijek trebao biti nekakav izbor, utemeljen na dostupnim informacijama koje nisu samo iz jednog smjera.
Zagovarati npr dojenje do kada dijete treba ili ostajanje uz njega do kada treba je jedna u nizu teorija.
ali mi svi zivimo u nekom "ideoloskom toku" (toku ideja koje prihvacamo i zivimo prema njima, barem neko vrijeme, pa ih mijenjamo itd...) tako da kako god okrenes, zivjet ces i odgajati prema nekim idejama.
Ja ideju o dobrobitima odvajanja u ranoj dobi prepoznajem kao dominantnu u ovome drustvu i ne slazem se s njom.
S istomisljenicima je zelim vise afirmirati, a s onima koji se ne slazu, diskutirati.

[flower]

- to sam ja, takva kakva sam...i s takvom zivi moja D.

i nisam rekla da sam nepromjenjiva, ali u ovoj sekundi, u ovom danu sam takva - autenticna, jedina i neponovljiva

da ne ispadne krivo - dajem si ja zapravo da me negdje u 50god. lupi i osnujem komunu djece koja ce slobodno zivjeti u nasoj sumi okruzeni coporom pasa...ima takva jedna u meni...i nije mi neobicna...

i kao sto bi tad s 50god. isla za svojim srcem...tako i sad osluskujem zivot i sebe i zivim onako kako sad najbolje znam i umijem...a D zivi samnom u uvazavanju i proispitivanju...

nije mi sreca imperativ sam po sebi i nije to ona preplavljujuca sreca - mozda je mir bolja rijec...

i pliz definiraj-

u ranoj dobi

kad je ta rana dob?
ps. i ja volim diskutirati...nemam potrebu afirmirati...mozda dati dostupnost info.

[Saradadevii]

a svijet rada se moze mijenjati jedino ako udes u taj svijet. zato je tako i neprijateljski prema zeni. jer one nisu u njemu na vaznim pozicijama. pa nema kriticne mase potrebne za promjene.

s ovim bih se slozila do prije par godina, sada se vise ne slazem.
sada mi se cini da zene kada i zauzmu "vazne " pozicije (uvjetno receno pozicije moci u drustvu), zauzmu ih koristeci musku energiju, muske obrasce djelovanja i ispunjavajuci muske ideale. Ovo muske neka se shvati u vrlo opcenitom smislu, sada nemam vremena to elaborirati.
Zenska energija ostaje u zapecku, neprepoznata kao vrijednost i kao nesto sto jednako toliko doprinosi nasoj civilizaciji kao Mozarti i Wrenovi a to je energija koju ce uvijek imati u okviru koje ce djelovati vecina zena koja, iz bilo kojeg razloga, nece biti na pozicijama moci u drustvu.

Pojednostavljeno, fuckas Thatchericu na vrhu, kada je vladala kao i Reagan.

[Saradadevii]

kao sto bi tad s 50god. isla za svojim srcem...tako i sad osluskujem zivot i sebe i zivim onako kako sad najbolje znam i umijem...a D zivi samnom u uvazavanju i proispitivanju...

pa nije to uopce u kontri s onim sto ja radim.
dapace, i ja isto tako. pa idem na FTM skupstinu sljedeci tjedan :D

[flower]

uzivaj :D

[Saradadevii]

pliz definiraj- Citat:
u ranoj dobi
kad je ta rana dob?

elaticna sam u definicijama, ali ako bas moram: 1-2.5 sigurno je rana, 2.5-3.5 najvjerojatnije je jos uvijek rana dob.
poslije toga, ovisno o djetetu

[flower]

ma tako reci...
ja osobno mislim da bi do 4 god. bilo idealno ne dati dijete u instituciju, nego mu osigurati zivot krojen po njegovoj mjeri - tu se isto slazemo :D

samo se ne slazemo da li je nuzno da ta osoba bude majka...moj je point da nakon negdje 1 - 2 god. moze biti i neka druga topla i dostupna osoba po mogucnosti koja je u rodu djeteta (tata, baka/djed)...

[maria71]

Čitam ovo i mislim se da bi se saradadevii i ja u koječemu složile

ovo o ženskoj energiji koja je stoljećima zatirana i o ženskoj mudrosti koja je isto tako nedovoljno cijenjima...

o muškim obrascima ponašanja žena,o depiliranju kao o nekakvom obredu inicijalizacije u muški stream..

svašta mi pada na pamet

od Ishmaela i Priče o B do progona vještica......

i o toj ženskoj energiji koja ipak izivire i nađe svoj put mada je u ovoj civilizaciji totalno zanemarena