Sutra MM i ja idemo na svadbu našem (mm-ovom) vjenčanom kumu. Svadba je u Virovitici. A Janko ne ide s nama jer...Prije dva tjedna smo bili na svadbi mom bratu i bio je strašno nervozan, nije htio jesti, nije dobro spavao, predugo je ostao budan, borio se sam protiv sebe da ostane budan što duže, prošli vikend je imao rođendan i dva dana goste. I opet nespavanje, drugi dan neopisiva nervoza, nejednje kako treba. Prije tri tjedna je bio na antibiotiku radi upale grla i ovaj tjedan opet kašlje, imao jedan dan temperaturu, ali u stvari mu je dobro samo da baš ne ide među gomilu ljudi i odluka je pala, ne ide s nama. Štoviše svadba nije ni u Zagrebu nego u Virovitici. Ne želim ga maltretirati, ionako nije potpuno zdrav i već bi mu to bio treći vikend za redom da ga ne provede u miru. Ali ja sam tak tužna kaj neće ići s nama. Već dvije noći sanjam kak sam mu zaboravila spremiti pelenu, majcu, piđamu...Bit će sutra kod mog brata, a onda budu moji starci došli po njega, kod njih će i prespavati (po drugi put). Ali nekak mi je teško kaj se ja idem dobro zabavljati a njega ću ostaviti "samog". Ni MM nije baš sretan kaj ne ide s nama,ja sam mu već i kupila kaj će obuči. I koliko znam da je bolje da ga ne mučimo, toliko mi je teško kaj idemo bez njega. A nemrem baš ne doći na to vjenčanje. Osjećam se kao nemajka!