I to u trenutku dok ste tiskale, odnosno nekoliko minuta / trenutaka prije nego ste rodile?
Meni je kod prvog djeteta misao bila da konačno, još malo, i neće više boljeti. Nažalost. Grozan porod. Drip. Svašta se tu nakupilo.
Kod drugog djeteta sasvim druga priča. Divan porod, sve normalno. Sjećam se svakog trenutka. I kad sam osjetila da izlazi glavica uopće nisam razmišljala o boli, već o tome da ću za samo nekoliko trenutaka ugledati to željeno i voljeno biće. Teško je riječima opisati. Kako je bilo kod vas?


Odgovori s citatom
)
) prolazile misli, ajme, jadan moj juraj, nikad neće imati brata i sestru, ajme ja to dijete neću moći voljeti kad me tako boli, ajme svi su me lagali da ne boli - i mama, i frendica, i susjeda, i svi, itd. bilo je još tih mojih bisera. plus što sam stalno slala mm-a (bili sami u boksu) da ode po nekog jer ću roditi. babica me pregleda, umirujućim glasom kaže gospođo, nećete još, još imate vremena, ne stigne ni do vrata, a ja već vičem mm-u ODI PO NJU RODITI ĆUUU!!! a ovaj šta će, ode po babicu, i onda i ovo nanovo.
........takne li me mm ikad više otkinit ću mu ruke i........gotovo mi je s litom i kupanjem za ovu godinu......di je zapelo.....šta više ne izlazi vanka da odahnem.......nije tako strašno, nije tako strašno, ma niiiiiiijeeeeee......aaaaaaaaaaa i to smo završili.
nisu mi dali...
!
a zasto ne mogu bez komlikacija roditi?"
