dana 30.05., u olujnoj noći, kada je, na čuđenje mnogih, snijeg opet zabijelio Učku, rođen je naš anđelić Lucas..bila je to prekrasna trudnoća od samog početka..kao da se sve savršeno uklopilo...
proučila sam sve tekstove na rodi..opskrbila se platnenim pelenama...i bila spremna za svoj savršeni prirodni porod u vodi...u Rijeci, naravno..završili smo tečaj..MM se znao našaliti da je postao KV babica...
s obzirom da smo za rijeku putovali tri puta tjedno i tako tri tjedna...već sam prije maštala o porodu u vodi a na tečaju sam se uvjerila da je to stvarno ono što želim...
mali problemi započeli su oko 24.tjedna kada sam dobila 5 kg u mjesec dana..a da ni sama nisam znala kako...i naravno poslali me vaditi šećer...OGTT mi bio grozan...8.6 pod opterećenjem i moja dr. me odmah poslala na hospitalizaciju kako bi mi utvdili guk profil dali dijetu...i tako ja prvi put spakirala torbu i krenula za rijeku...nakon trosatnog čekanja vratili oni mene doma jer to po njima nije bilo ništa zabrinjavajuće..i odoh ja rado doma..pripazivši svejedno malo na prehranu (izbacila kruh, krumpir, šećer...)..ali ništa od dijete..srećom..
![]()
Mic po mic...trbušina rasla i rasla...ljudi nisu mogli vjerovati da nosim samo jednog bebača..neki su sumnjali čak i na trojke...šalu na stranu..bio je to stvarno veliki trbuh na mojih 160 cm visine...(sa porodom i prvih 14 dana je nestalo 15 kg...od ukupno 19 dobivenih)
Neovisno o tome ja se i dalje radovala porodu u vodi, jer je inače sve bilo savršeno...
tri tjedna prije termina ja bila spremna jer su svi govorili kako sigurno neću stići do termina..čak mi je i moja dr. rekla da se vidimo za 2 mjeseca na kontroli..ali moja ribica se nije dala..bilo joj je prelijepo iako malo tijesno...
2 dana prije termina moja dr. me poslala u bolnicu zbog 3.stupnja zrelosti posteljice...i rekla kako me ovaj put sigurno neće vratiti...ali...ja se opet vratila doma...i tako i na dan termina, a skoro i dva dana poslije...tada sam već bila polako zabrinuta i upitala ddežurnog dr. jeli on siguran da ja mogu doma...reče on da je ali da ipak napravimo uzv da provjerimo stanje...i to je bio početak problema....jedan prekrasan mladi dr malo se zabrinuo onim što je vidio...“big bebač“...nije mogao ni mjere izračunati..pa je pješice nekako to procijenio na 4300 gr. i rekao kako je ipak bolje da ostanem u bolnici jer ću možda morati na carski...i svi moji snovi odjednom padoše u vodu...
![]()
nažalost malo sam se razočarala sa situacijom koja me snašla naredna dva dana...pregledala me još dva dr i nijedan raspoložen za pričanje..samo su mi rekla da ujutro idem u rađaonu pa kako bilo..pokušati ćemo prirodno pa ako ne ide bumo vidjeli...nije mi se to nimalo sviđalo..i koliko god sam mislila da sam spremna tada me uhvatila panika i strah...nisam željela carski ali sam još manje željela da se bebica izmuči više nego što je potrebno...
iako mi je jedina želja bila da ne rađam noću...trudovi me probudili oko ponoći...zajedno sa grmljavinom i činilo se da bebač želi hitno vani...ctg je pokazao trudove svake 4 minute..dok sam došla u rađaonu bili su svaki minut..ili se meni tako činilo..bilo mi je drago da je sve krenulo samo..međutim uslijedilo je još jedno razočarenje...dežurna dr je bila toliko „ljubazna“ da nije ni riječi progovorila nego se još i ljutila na mene što joj bježim po stolu, a ona pokušava probiti vodenjak bez da mi je uopće rekla što će napraviti...uslijedilo je i klistriranje iako sam se na tečaju naslušala da nije više rutinsko...niko me nije ništa pitao niti dao mogućnost odabira...nadala sam se da ću moći šetati..ali stavili su me na krevet i prikopčali ctg da nisam smjela ni mrdnuti...čak se ni na desnu stranu malo okrenuti....i tako punih 7 sati...stavili me na drip također bez obrazloženja niti objašnjenja šta rade..bila sam jako razočarana..u njih ..u sebe...ali nisam se imala snage pobuniti...bilo me previše strah za bebačai...srećom MM je bio stalno uz mene..bio mi je podrška ogromna..spasile me njegove masaže...i sama njegova prisutnost tamo..
bila je to duga noć...iako su svi govorili kako imam odlične trudove i kako su mi dali drip samo da bi ih još malo produžili...čini mi se da je nekako sve krenulo drugačije..
jedva sam dočekala jutarnju smjenu...u sobu je uletila jedna prekrasna babica Gina i rekla da ćemo za sat vremena biti gotovi..i tad sam znala da će biti tako...znala sam da ju je sam Bog poslao...i fulala je za 15 minuta ali to sam joj brzo oprostila....kada su rekli da mogu tiskati bilo je olakšanje samo takvo..u tri truda naše sunce je bilo vani...junačina..55 cm i 4220 gr....ponos mamin i tatin...čudo naše...veliko
epiziotomiju nisam uspjela izbjeći ali na to sam bila spremna..znala sam da rutinski rade kod beba preko 4 kg....ali sve ostalo nisam očekivala...očekivala sam više od Rijeke...ali mislim da se jednostavno poklopilo niz nesretnih okolnosti...tog je dana rođeno 12 beba...cijelu noć su bile sve rađaone pune....nije im sigurno bila lako...ali opet..htjela sam se samo osjetiti kao osoba..a osjećala sam se kao broj..
Najvažnije..dobili smo najsavšenije stvorenje na svijetu...zdravo i snažno...i to je ono što mi je na kraju bilo i jedino bitno..
Ja sam svejedno rekla da se vidimo za godinu i po dana na popravnom...i u vodi...naravno moram prvo smisliti kako napraviti manju bebicu...
![]()