Citiraj glasrazuma prvotno napisa
NITKO ne može 100% garantirati da se njezino dijete neće naći među onima koji će imati nuspojavu. Ali, SVATKO može garantirati da je rizik nuspojave i eventualnih trajnih posljedica neusporedivo niži od rizika komplikacija prirodno stečene bolesti. Da nije tako, tko bi uopće ikada htio cijepiti ikoga?
Meni je ovo sporno u cijelom konceptu cjepljenja.
Laik sam, ali, ako smijem, malo bih razmišljala naglas:
(opet ću po poliu jer me on najviše "pika"):

Dakle, s jedne strane imamo poliomijelitis, bez sumnje stravičnu bolest, no zadnji slučaj te bolesti u Hrvatskoj je zabilježen 1989.
Dakle, 17 godina, a uskoro će i 18.-ta, niti jedno dijete nije dobilo tu bolest.
Iz meni posve nerazumljivih razloga (dobila sam, doduše, objašnjenje - da polio nije isključivo humani virus i da, iako je Hrvatska polio free zona, virus može (ali i ne mora!) ponovo prijeći na čovjeka - ali to mi je u rangu ŠBB KBB, kao i ptičja gripa. Više se bojim bolesti koje su češće i isto tako opasne, a protiv kojih nema cjepiva) djeca, pa tako i oni najmanji i najnezaštićeniji, bebe, i dalje se cijepe protiv polia, čak i OPV-om, iako ima dokazane strašne nuspojave - od kojih je zacijelo najgora razvitak upravo te, izumrle, bolesti protiv koje se dijete cijepi...

Možda sam iznimno neuka i neinteligentna, ali stvarno mi se ne čini da je u slučaju polia bolji izbor cjepljenje...

I ZNAM da postoji novo, pročišćeno cjepivo 5u1 u sklopu kojeg je polio u IPV, inaktiviranoj verziji i koje nema tako gadne posljedice, no to se cjepivo puno kraće koristi i pitanje je što će se o njemu saznati za tridesetak godina.

Ne tvrdim, niti se usudim tvrditi, da je svako cjepivo lošiji izbor od necjepljenja, ali i ovo mi je dovoljan dokaz da se ne zastupaju uvijek interesi naše djece i da, na žalost, ne možemo uvijek slijepo vjerovati educiranom kadru.