Ponekad mi je toliko naporno što je Orki mama = sisa, da poludim!
Odlučila sam: do drugog rođendana i gotovo!
Ali, kako?
 |
|||
|
|
|||
Kako prestati?
Ponekad mi je toliko naporno što je Orki mama = sisa, da poludim!
Odlučila sam: do drugog rođendana i gotovo!
Ali, kako?
Koliko često je dojiš? Pokušaj svesti dojenje samo na ono večernje, onda izvedi da te nema jednu večer, pa još jednu...
Moji su prestali dojiti kad sam ja išla na put, ali starijeg sam prije puta ovako odvikavala (s 13 mjeseci), a mlađeg sam dojila svaku večer, pa 5 dana ništa (nije me bilo u ZG) pa opet mjesec dana navečer (mislila sam prestati ali se prehladio) pa opet 5 dana na putu i nakon toga nisam više nudila, a on nije tražio. Nakon 2-3 tjedna sam ponudila jer se opet prehladio, pa da mu se nos lakše otčepi, a on meni "nece" i maše glavom lijevo-desno, da ne bi što krivo shvatila ... baš mi je bio bad, bila bi ga rado opet počela dojiti, bilo mi je krivo što sam prestala. Još sam par puta probala i nije bilo nikakvog rezultata. To je bilo prije godinu dana (imao je 15 mjeseci) i dan danas poželim da još uvijek doji.
Ali on mene nikad direktno nije tražio da ga dojim, jedino kad je bio i umoran i gladan znao se trljati nosićem o moje grudi, onako diskretno.
Inače do prije 4 mjeseca sam se izdajala svaki ili svaki drugi dan, inače su me bolile grudi. A još uvijek imam mlijeka kad stisnem bradavicu. Sve si mislim da je to od silnog žaljenja i želje da još dojim.
Jesam li te pokolebala u odluci?
Ih, k`o da si mi ti za to trebala?!(beljim se)
Srce me boli - nema ništa ljepšega nego kad ona sisa, ja pitam ima li mlijeka, a ona kaže. "Ima, ima...!!" Pa isplazi jezik, a on bijel.
Ali, preko vikenda se to svede i na više od 15 podoja - ona dolazi (doslovno) svakih 15 minuta!
Preko dana, dok radimo - nikom, ništa, ali čim me vidi: "Ika, ika!", tako da kuham s njom na sisi, rasprostirem rublje... Ma sve!
Teško je, stvarno!
A ipak, nemam petlje prestati, pa onda dijelim topic s vama!
pokusaj prvo smanjiti broj podoja. Orka je vec velika curica, sigurno sve kuzi, pa joj reci npr. kad kuhas - ne mogu ti dati ciku sad jer kuham samo da ovo zavrsim, ti pogledaj crtic ... ili nesto sl, dok cika dodje na red, ona ce mozda vec i zaboraviti da je htjela.
nama ovo cesto upali, kazem pricekaj malo, samo da napravim ovo .... ona ode i zaboravi. Kad je pospana i jako cendrava onda nema odgode :wink:
uveli smo i pravilo: cikamo samo doma
ne zato sto mi je neugodno vani, vec zato da smanjimo malo
pa kad smo npr. kod moje mame, tu itamo me jos zna ponekad pitati (obicno ako je pospana): hocu cikuuuu, ja kazem: budemo cikali kad dodjemo kuci, i to je ok, ne place, samo kaze: Nina papa ciku doma
a vani me vec dugo niti ne trazi, obicno je zaokupljena drugim stvarima, pa joj niti ne treba.
Ma da, to je stvarno prenaporno... a zapravo vam se može desiti da propustite vrijeme za druge, sada već važnije aktivnosti.
Mi smo imali samo noćne maratone prije onog prvog putovanja (sa 14 mjeseci) i kad sam došla prestali su kao odrezani, iako je i dalje dojio prije spavanja a za vikend i popodne (isto uspavljivanje).
Pokušaj svesti na neki podnošljivi broj podoja, možda ti se onda više neće ni prestajati.
cini mi se da sam se i ja otprilike u to vrijeme slicno osjecala. onda smo taj osjecaj prerasli :D
malo se zezam, ali ima dosta istine u tome. jedno vrijeme, to prije 2 godine, pa oko 2 godine smo nesto malo pokusavali odvikavati, ali nije nam nikad do kraja uspjelo. dogodilo se to da je lara sama malo po malo smanjivala do te mjere da mi to vise uopce nije bilo ni najmanje naporno niti ikakvo opterecenje.
sada me vise pritisce taj rok "4 godine" jer sam si nekako zamislila da bi iznad 4 godine bilo previse (valjda zato sto je ivar prestao prije 4), ali sto se tice osjecaja, vise uopce nemam neku potrebu prekidati dojenje. mozda zato sto ne doji vise po noci, nego samo pred jutro, i to samo u ekstra situacijama kad ju nesto probudi prije nego se ja dignem. prosjek nam je dvaput dnevno, najčešće je to navečer prije spavanja.
ne znam uopce koliko sam ti pomogla:D ustvari sam samo htjela reci da cak i ako ne uspijete prestati, moze ti u odredjenom trenutku postati lagano i neopterecujuce
i svako, ama bas svako teze razdoblje je lara naglo i intenzivno pojacala dojenje.
onda kad je ok razdoblje, vrlo polako se smanjivalo.
pa opet npr. odemo u francusku, vratimo se i lara nakon toga doji svakih 15 minuta, a prije francuske dvaput dnevno.
hocu reci, mogla je smanjivati dojenje samo onda kad se je ona dobro i sigurno osjecala, i to vrlo postepeno. jer ako smo nesto na silu ona je bas reagirala kontra.
a veroniku sam odvikla u 2 dana (jer sam mislila da moram zbog ragada sa streptokocima), s njezinih godinu i pol, ukupno 4 dana je plakala po noci i poslije toga je bilo sve ok. to je alternativni pristup
da, mogla bi skoro prepisati renatu
bilo je trenutaka kad sam mislila, od sutra krecemo na odvikavanje, ne mogu vise, a on kao da sluti, odma svede sve na razumnu mjeru i meni sutra ne bude razloga da krenemo u odvikavanje, ne bude mi vise tesko....
ustvari, iako po nekim mjerilima cesto trazi, ne smeta mi, bar ne jos toliko da krenemo...
ali, da je doslo do grla, isli bi na postepeno odvikavanje, ovako kako emily kaze...
apricot, drz se
Prvo ću ja odgovoriti svojoj razrednici :wink:
Iako mislim da sam prilično maštovita osoba (čitaj - žmukler na svim nivoima), ne postoji način da Orki odvratim pažnju od "ike".
Kod nas TV i crtići ne postoje, a ako oduševljeno kričimo za nekom igračkom, ona će reći "Prvo ika"! :D I onda još kaže: "Moim"! (molim)
Mo`š ti njoj objašnjavati što god hoćeš, obećavati "brda i doline"... a-a... IKA!
Bi li bilo okrutno otići negdje preko vikenda? Vidim da to kod nekih pali!
Ili će nakon toga, kao kod Renate, poduplati intenzitet?
renata, nemoj da te taj rok pritiscerenata prvotno napisa
sada me vise pritisce taj rok "4 godine" jer sam si nekako zamislila da bi iznad 4 godine bilo previse (valjda zato sto je ivar prestao prije 4
apricot, ako si odlucila da ti je previse i zelis prestati, a da to i njoj ispadne sto je lakse moguce, probaj sa metodom NE NUDI, NE ODBIJ, traje malo dulje od bjezanja preko vikenda, mazanja neznam cime i lijepljenja flastera, ali i ti ces se bolje osjecati.
Možeš probati... iako ja nisam to namjerno napravila, uvjek su bili u pitanju službeni putevi.
No moji su nekako imali drugi pristup tome - kod prvog je to bila samo cica uspavljivalica (jer je mlijeka bilo jako malo) a kod drugog hranilica i uspavljivalica. Nisu bili naučeni na cicu tješilicu.
Stariji klinac je bio prilično naučen na flašicu, a i mlađi je popodne pio vodu s mrvu soka za uspavljivanje (i još uvijek pije) a navečer bi i dok sam dojila ako me nije bilo zaspao baki ili tati na ramenu. Tako da smo samo izostavili dojenje i zadržali rame.
Ne znam da li bi kod tebe to upalilo. Ja mislim da se moj malo i uvrijedio što me nije bilo i da zato nije tražio da ga dojim kad sam se vratila. Ali Orka bi mogla baš obrnuto...
Ivka, kod nas je od početka sistem "ne nudi - ne odbij".
Samo, meni se čini da dijete shvaća da, dok je na sisi, za nas dvije ne postoji nitko drugi - to je vrijeme posvećeno samo nama dvjema. A, budući da dolazim doma iza 17h, treba ta njezina 4 budna sata iskoristiti za što intenzivnije druženje. A gdje ćeš intenzivnije od dojenja!?
Mi nismo nikad imali takav pristup, mislim dojenja uz drugu aktivnost. Jedno sam dok su bili skroz mali (do 2-3 mjeseca) znala čitati ili gledati tv bez tona dok sam dojila, poslije im je sve privlačilo pažnju. Tako da je dojenje uvijek bilo samo to. Tvoja situacija je čisto drukčija. Možda ćeš morati pričekati da dođe do dobi kad možeš pregovarati...
Nije ni kod nas to vrijedilo do nedavno!
Ali, dijete mora i jesti! A sisu ne pušta!
Upravo zato što je navikla da u vrijeme dojenja ne postoji ni svijet ni vrijeme, da je to naša četvrta dimenzija... mislim da me pokušava zadržati uz sebe!
Da, mislim da smo mi zbog toga imali noćne maratone. Morat ćeš smisliti neku aktivnost za samo vas dvije koja će joj biti interesantnija od dojenja. Kod ove situacije normalno da ne pali odvlačenje pažnje dok ti radiš nešto drugo. Možda zajedničko kuhanje (ja osobno to mrzim, ne volim kuhati ni s odraslima a kamoli s djecom :? , uvjek me strah od opekotina, tjeram ih iz kuhinje čim zapalim plin), vješanje veša i sve to gdje je dojiš u hodu?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom