Ma evo vam i našeg iskustva.

Mi smo bili negdje na pola puta (pardon, "ni vrit - ni mimo", rekli bi Zagorci) ove priče dojenje vs. adaptirano. Od 6. dana života smo na dohranjivanju adaptiranim. Mogu reći samo: na žalost.

Od dojenja nije bilo odustajanja niti jednom, zvrckah rodin SOS, čitah, surfah, zvrckah prijateljice, muke mučih sa svim i svačim. Jako mi je žao (MENI je žao) što nisam potpuno uspjela dojiti i nisam nikad, nikad osjetila/ doživjela da me kritiziraju da sam loša mama/ osoba (kako kažu sretniroditelji "maltene stigmatiziraju"... hm!?) pijateljice/ rođakinje/ kolegice koje jesu isključivo dojile, naša pedijatrica ili patronažna. Ukratko, ljudi koji o dojenju nešto znaju.

Ali jesam doživjela pritisak da sam loša mama jer ne dajem bočicu svaki put (muke s relaktacijom), jer ne kuham mlijeko prema tablici dob/ broj mjerica... Pita jedna takva (na moje uši i oči) našu pedijatricu: "Hoće li taj zastoj u rastu ostaviti možda trajne posljedice? Mozak djeteta je jako osjetljiv." ....

Pa što sam ja zaključila? Tko je tu agresivan, a tko ima razumijevanja u pitanjima dojenja? Mislim, stvarno...

Sama sam sebe i svoju bebu najviše žalila. Svaki put prvo cika pa tek onda bočica Zašto, zašto, zašto - ja bih nakon svega rekla zbog prevelikog izvanjskog stresa, dvije velike gnjavaže od strane jedne (hm, tada?) meni važne osobe, sa (sada vidim) jako nevažnim stvarima. I to u vrijeme kad smo ZBILJA jedino beba i ja trebale biti važne
(ja sam vam inače jako sebična, to mi se uredno servira...)

No, dobro, dosta cmoljenja, mislim da mogu kompetentno reći koje su (meni) prednosti dojenja pred adapt. mlijekom u prahu, kad smo već probali i jedno i drugo. Možda nekome bude od koristi.

- Šetnja bez mame malo preduga? Beba urlaaaa u kolicima, MM sav jadan juri doma.
- Predugo bili vani? Tu je friška cika (topla i čista "dudica", mlijeko bez bakterija koje se u toplom mlijeku u bočici kote ko lude), za to malo što ima u ciki, beba zadovoljna na kratko dok se dođe do doma.
- Alergija (ekcem, crvene hrapave fleke po čelu i obrazima) pri pokušaju promjene adap. mlijeka samo na varijantu probiotik, a od istog prizvođača, ah. Alergija i u prvim mjesecima korištenja adapiranog, dok nije i pedijatrica popustila i prepisala nam kortiće.
- S dojenjem nema naoko beskonačnog hlađenja bočice pod tekućom vodom i nestrrrpljivih ustaaaaa.
- Dojenje je stvarno besplatno, hehe. A kutije adapt. nisu baš za niš. Mi smo kupovali i niskomineralnu vodu za dojenčad za kuhati adap. mlijeko, 1L=10-11kn pa ti vidi.
- Pranje i iskuhavanje bočica, duda, poklopčića (kojih BTW nikad nema dovoljno), odmjeravanje praha u posudice da što brže skuhate adap. mlijeko, vaganje vode... To je, ljudi moji, samo dodatni posao koji vam u životu ne treba ako dojite bebu (više vremena za spat!).
- A nije li dojenje djeteta jedino prirodno za njega? Adaptirano (hrv. prilagođeno) je mlijeko samo prilagođeno malom čovjeku, njegovim potrebama. Načinjeno je na temelju ispitivanja (?-tako kažu) sastava MAJČINOG mlijeka, pa mu tako smanje udio bjelančevina, pa povećaju ugljikohidrate... Ali u odnosu na što ga mijenjaju??? Povećaju/ smanje te sastavne udjele u mlijeku koje stvara mama krava u odnosu na sastav onog mlijeka koje stvara mama čovjek! Pa i sami proizvođači moraju na kutiji adapt. mlijek napisati da je majčino mlijeko najbolja hrana za vaše dijete. Pa ne bi vam proizvođači lagali
- A čemu to, sretniroditelji, kažete tako sigurno drugim ljudima ovako otvoreno, preko interneta: "mozete se mirne duse prebaciti bebu na umjetnu prehranu"? Čemu?? Zašto se vi sami ne prebacite na prehranu infuzijom + otopljeni vitaminčeki + minerali. Niš vam nutricionističi ne bi falilo. Živjeli bi dugo i imali energije za rad i sve što vas veseli.
- I last, but not least, dojenje je prvorazredna prilika za maženje s vašim djetetom! Mi smo sada 13 mjeseci i krasno nam je npr. ujutro se malo maziti, malo cikati u polusnu. Ja sam ujutro ful usporeni tip, baš mi paše to izležavanje u dobrom društvu dok se osvijestim di sam-šta sam. A da moram odmah skočit, pa kuhat vodu, mućkat, hladit... ma dajte!

Toliko o usporedbama.

Želim još reći sretnimroditeljima: jako vas razumijem. I sama sam se slično (hmm, recimo, ugroženo?) nekoliko puta osijećala. I ja sam bila u situaciji da s mužem u 3 u noći, dok beba urla, a mi kuhamo adaptirano, pošaljem k vragu i dojenje i rode i sve te babe ( pardon!) kojima dojenje ide pa je njima lako drugima soliti pamet i hvaliti se preko weba. A samo nama ne ide i ne ide... Pa smo i mi sami sebe tješili u stilu: i mi smo othranjeni na adaptiranom (muž čak na običnom kravljem) pa smo živi i zdravi. Da bi ujutro na sljedećem hranjenju opet išla sve ispočetka: cika jedna, cika druga, po petstoti put čitati o relaktaciji...

Ove napise na rodinom portalu i forumu, molim vas, nemojte čitati ako vas uznemiravaju ili unesrećuju. Tu se samo susreću osobe koje slično razmišljaju, imaju slična iskustva i, uvjerena sam, ne žele nikome zlo sa svojim komentarima i savjetima. I nemaju vas namjeru stigmatizirati, obilježavati kao lošima, i to vjerujem.

I za kraj, nadam se, ma ne da se nadam, ja čvrsto vjerujem da ću svoje sljedeće dijete dojiti bez frke! Svima na veselje i olakšanje.