Evo i ja ću napisati svoj slučaj (slučajeve)

Ja sam razmišljala već kao trudnica da nema šanse da mojem djetetu uvalim bočicu. Zašto? Jer sam ja inače dosta komotna, pa bi me izluđivalo to pripremanje adaptiranog, iskuhavanje bočica i sveg ostalog što uz to ide. Onda još nisam nio znala za Rode i nisam se educirala uopće u tom smjeru koliko je majčino mlijeko bolje za dijete. Ali sam instinkitivno znala.

Zato je Anja dojena od drugog dana (carski rez), isključivo do 6 mjeseci, a uz dohranu do 25 mj. Dojenje je za mene savršeno fukcioniralo. I uopće nisam uzimala kao problem to što sam 2 početna tjedna imala krvave regade. za mene je to samo bilo vrijeme prilagodbe koje će proći. Uopće se zbog toga nisam zabrinjavala, niti me zabrinjavalo što me to boli. Samo sam si rekla, evo sad će proći.
Igrom slučaja Anja je izrazito osjetljivo dijete i usprkos dojenju s 2 mjeseca dobila je neurodermatitis. PRVO što me SVAKI liječnik pitao biloje da li je dojim. Kad je odgovor bio potvrdan, onda su ostajali bez teksta. A što bi mi sve govorili da kojim slučajem nije bila dojena? Ili, ono što mene više zanima, kakvo bi tek onda bilo njeno zdravlje?
Prave muke su za nas počele s dohranom. Te ne smije ovo, te ne smije ono - a cicu je uvijek smijela i htjela

S takvim saznanjima i odušeljena dojenjem ušla sam i u drugu trudnoću. Aleksandar je cicao bez ikakvih problema, napredovao odlično. I on je nažalost dobio neurodermatitis. ALi zbog našeg drugačijeg odnosa prema hrani koju smo i sami jeli, a i zbog drugačijeg pristupa njegovoj dohrani od 6 mj., njegovi su simtomi bili puuuuno blaži.

Treća trudnoća je prošla u istom razmišljanju, s tim da sam tu već bila "visokoeducirana". I ako sam u prve dvije trudnoće razmišljala o adaptiranom kao mogućom zamjenom, ako nešto ne bude u redu, u ovoj trudnoći takva sam razmišljanja potpuno obacila. Dogodilo se međutim da je Rahela rođena s velikim problemima i odmah po rođenju otpremljena u Zagreb, na intenzivnu skrb. Tri tjedan bila je potpuno odvojena, ali ja am se već u rodilištu počela izdajati. Plakala sam kad sam bacala kolostrum u umivaonik, molil sestre da to daju nekom djetetu kojem treba, nažalost, odbacile su me s gnušanjem (kao, to nije sterilno)
I tako sam se izdajala 3 tjedna. U posjetima mojoj mrvici ostavljala sam bočice s mojim mlijekom, a kad su je skinuli s aparata i ponudila joj dojku. Na čuđenje svih, Rahela je dojku prihvatila savršeno.
Od dana kad je izašla iz bolnice, nikad više nije okusila adaptirano mlijeko.

Da se mene pita, ja bih pod hitno uspostavila banku mlijeka. Ja sam ga naime zbog izdajanja imala toliko da sam u šali znala reći, da sam si već zaslužila za auto (aludirajući na praksu zapadnih zemalja da majčino mlijeko plaćaju). Vjerovali ili ne, na dan sam izdajala 1 litru.