Eto, ne javljam se često na forumu, ali ponekad svratim i pogledam što ima. Ova me tema baš ponukala da i ja napišem par riječi. Imam dvoje djece, jedno dijete dojila sam 1 mjesec, a drugo do 4. godine. Sad su mi djeca školarci, izuzetno sam na njih ponosna jer mislim da su izrasli u zdravu i dobru djecu, oboje bez iznimke. Ono što sam najviše od svega htjela reći, i ono što je anchie jako, jako dobro rekla je slijedeće. U cijeloj toj priči oko dojenja najvažnije je adekvatna podrška, koja mi je prvi put nedostajala, a koju sam drugi put imala. Ne osjećam grižnju savjesti što prvo dijete nisam duže dojila, jer sam tada činila ono za što sam mislila da je najbolje za moje dijete, onako kako sam najbolje znala ili mislila da znam.