Necemo provocirati! Ak nemate nista konstruktivno reci, nemojte dolaziti provocirati.
Necemo provocirati! Ak nemate nista konstruktivno reci, nemojte dolaziti provocirati.
moja namjera je bila bezazlena šala a ne provokacija.
ovo se odnosi samo na moj zadnji post na ovu temu. ono o lisici i kiselom grožđu i dalje stoji; meni to tako izgleda, ne mogu si pomoć.
Nažalost, nismo svi odrasli sretni i zdravi na adaptiranom.
Moj primjer - nisam dojena ni dana.
U djetinjstvu sam preboljela 6 upala pluća (umalo završila na operaciji da se istraži uzrok), česte upale uha, proljeva ko u priči, sve do otprilike 10. godine života.
Danas: svako proljeće dosadna peludna hunjavica (nekoć i uz oticanje očiju) koju izliječi tek kupanje u moru. Također: gastritis koji osjećam od djetinjstva i danas tu i tamo proradi. Da i ne spominjem kako mi tijelo više nego kod drugih ljudi reagira na ubode insekata.
Ne kažem da bi danas sve bilo bajno da sam i bila dojena, ali možda bi ipak primila koju injekciju i rtg pregled manje.
Mislim da su sretniroditelji odlučili ne dojiti (i sami kažu da supruga nije bila oduševljena dojenjem) i to je njihov slobodan izbor. Samo se nadam da su takvu odluku ipak donijeli iz neznanja, ne iz prkosa, kako bi se dalo zaključiti prema tonu posta.
Dok je Lovro bio u bolnici bile su tamo i blizanke, rođene ranije. Imale su strašnu alergiju na sva adaptirana mlijeka koja se mogu nabaviti na našem tržištu. Kako je njihov tata radnik kod mog svekra, znam da su se dobrano namučile dok nisu uspjeli naći mlijeko koje je odgovaralo. Ne moram napominjati da je cijena jedne kutije bila stvarno visoka.
A i na vježbama sam upoznala mamu koja je sa šestim mjesecom starosti bebe prestala dojiti i također imala problema s odabirom adaptiranog.
Nekim bebama neće biti ništa, ali neke imaju stvarno burne reakcije na adaptirana mlijeka. Pa šta se to isplati?
toliko toga napisanog u jednom redu,a jos vise izmedju redova!apricot prvotno napisa
apri :D
Mene ovo podsječa na mene ( i još ine moje prijateljice) koje smo nekad nešto odlučile- npr. smršaviti- ali kad nakon dva dana nije otišlo dvije kile jako sam sretna ustvrdila da ta dijeta ipak nije za mene, da te vježbe ustvari bole moju kralježnicu i da ću se ako smršavim baciti u trošak s novom garderobom a novaca baš i nemam.
Sorry, ali muljati sebe nije baš problem, a muljati druge, educirane, e pa svaka čast na hrabrosti!
Sretniroditelji sretno vam bilo, niste ništa novo rekli, a ako vam je lakše jer ste to ovako javno rekli- onda dobro, neka vas.
Uživajte s svojom bebom, nažalost prebrzo odrastu
Sinoc kad sam procitala temu prvi put, bas sam bila sva uskuhala. Ne toliko zbog ignoratskog i komformistickog stava koji sam osjetila prema adaptiranom mlijeku, kao ni potpuno neutemeljenih tvrdnji da se ovdje stigmatizira jedna skupina roditelja, nego zbog zapanjujuceg nerazumijevanja autora teme da ovaj forum nije mjesto za bezobrazluk i ekstremnu aroganciju. Nego za razgovor, svakako ne zapocet na ovakav nacin.
Da je isti procitao malo pravila ponasanja na forumu i Razgovore o prehrani adaptiranim mlijekom vidio bi i ovo:
Udruga RODA ni na koji način ne osuđuje niti želi osuđivati roditelje zbog njihove odluke ili stjecaja okolnosti koji su doveli do toga da njihovo dijete nije dojeno. Također smo svjesni da je ovo vrlo emocionalno pitanje koje dira u srž svakog roditelja i želimo naglasiti da je naš stav da dojenje ne čini roditelja već ga njime čini sveokupni pristup roditeljstvu koji se razlikuje od roditelja do roditelja ali im je zajednički cilj poštivanje, uvažavanje i dobrobit djeteta. Majke koje ne doje svoju djecu nisu zbog toga loše majke, kao što nisu ni sve majke koje doje svoju djecu dobre majke.
Ja bih mogla, poput Davora, u potpisu imati ".. a formula je zlo!"anchie76 prvotno napisa
Eto, ne javljam se često na forumu, ali ponekad svratim i pogledam što ima. Ova me tema baš ponukala da i ja napišem par riječi. Imam dvoje djece, jedno dijete dojila sam 1 mjesec, a drugo do 4. godine. Sad su mi djeca školarci, izuzetno sam na njih ponosna jer mislim da su izrasli u zdravu i dobru djecu, oboje bez iznimke. Ono što sam najviše od svega htjela reći, i ono što je anchie jako, jako dobro rekla je slijedeće. U cijeloj toj priči oko dojenja najvažnije je adekvatna podrška, koja mi je prvi put nedostajala, a koju sam drugi put imala. Ne osjećam grižnju savjesti što prvo dijete nisam duže dojila, jer sam tada činila ono za što sam mislila da je najbolje za moje dijete, onako kako sam najbolje znala ili mislila da znam.
Iskreno, ma tko sad što mislio, ali ja jednostavno ne mogu shvatiti kako netko ne želi dojiti svoje dijete. Zašto to netko ne bi želio? Mislim svatko ima svoj izbor. Ali je tužno što je došlo do toga da se sada već može i birati, ja bi dojila, a ja baš i ne bi dojila. To je malo sebično prema tom malom biću koje se rodilo i koje treba opstati na ovom svjetu u kakovm danas živimo i u kojem svakojake boleštine vladaju. Nije ni čudo da ćemo propasti kad se misli da umjetno može zamjeniti prirodno.
Ja bih osobno zabranila takvo pravo izbora, jer kakav je to uopće izbor?
Sva sreća za onaj 1% majki što stvarno ne mogu dojiti da izbora imaju, ali to više nije izbor za taj jedan posto, već za svih 100%. I samo onaj manji dio odluči onako kako je ispravno. Kako bi trebalo biti ispravno i kako je stoljećima bilo normalno!
I kak se još kaže. Ne laje pas zbog sela nego zbog sebe!
Možda sam napisala nešto što nisam smjela i ispričavam se unaprijed, ali ja tako mislim i ma koliko god mi netko ovakvo nešto tupio, nikada neću shvatiti loši izbor i takvo razmišljanje.
potpisujem!klia prvotno napisa
moja majka je "dusu ispustila" da bi izvukla barem kap mlijeka iz svojih dojki. no osim krvi nije izaslo nista. sestra i ja nismo uopce dojene. na prvi pogled, sta nam fali. ali kad pogledas malo bolje, sestra je imala 7 upala pluca. i to samo do osnove skole. imala je takodjer djecju asmu. o alergijama da ne govorim. i dan danas se sa njima bori. imunitet na nuli. ja, s druge strane, od rodjenja do pete godine sam imala toliko problema sa probani susavom da, kad sam zavrsila u bolnici sa 13mj. zaboraila i hodati i pricati. toliko sam puta u svom zivotu lezala u bolnici da je mogu nazvati drugim domom. iza uha imam kvrzicu koja je rezultat konsantni upala koje su pocele od ar dana nakon rodjenja.
L. dojim od prvog dana, prsti od zdravlja, a definitivno nije izolirana od svih bakterija i virusa. svaki dan moja mama bojazljivo pita kako je L. pored dva virozna roditelja, kako su joj usi jer nisu uvijek ispd kapice...da smo previse "non salantni" da ne znamo kako je kad place bolesno dijete, kakav je to srce-mi-netko-rukama-cupa osjecaj.
oko mene nitko nije dojio pa je i podrska (i razumijevanje) bila uskracena. jedina osoba koja mi je bila 101 postotna podrska, koja je nebo okrenula kad sam se u sred noci probudila sa dva kamena i nesnosnim bolovima, jedina osoa koja je rekla da je prosla gore bolove od poroda nakon poroda koja je u rukama drzala svoje dojke i naganjala doktore da joj pomognu samo da bi mogla dojiti svoje dijete, osoba koja je znala sta znaci ne dojiti- moja majka ( )
Ovako nekako i ja razmišljam.ana.m prvotno napisa
Žena koja 9 mjeseci nosi dijete, odluči da neće dojiti jer joj se ne da, svjesno izabere manje dobru opciju za svoje dijete (ne kažem lošu, nego manje dobru)... Ne razumijem i gotovo.
Zasto bi mi to morali razumjeti? Ne moramo. To JE njen izbor, mi ga ne moramo razumjeti, ona ga razumije.martinaP prvotno napisa
To je skliska tema... kao npr. pravo na pobacaj - tko ima vece pravo mama ili dijete? (MOLIM da ne krene sad rasprava o pravu na pobacaj!)
Ukoliko je to istinski izbor te zene, OK, ali ta zena prije donosenja odluke mora imati sve informacije, tj. mora znati i rizike prehrane adaptiranim i to ukalkulirati u svoju racunicu pro i contra.
Drago mi je zbog tebe. Ja se valjda dok sam živa neću pomiriti s tim. A bilo bi mi vrijeme, znam to i sama. U biti mi je najteže bilo dok sam dojila kćer, onako malenu, i razmišljala da sam iste, neponovljive trenutke bliskosti (o nutritivnim vrijednostima ni ne bih sad) propustila sa sinom. Čak sam i plakala ponekad.Miša prvotno napisa
No, dobro, općenito sam postala emotivnija od kako sam drugi put rodila i svaku, bilo kakvu i bilo čiju nevolju, mogu proživjeti kao svoju. Mislila sam da će taj klik prestati s prestankom dojenja, ali - nije.
Dojenje me oplemenilo .
ja bi prije rekla mora joj biti omoguceno da ima.anchie76 prvotno napisa
odgovrnost za toliko neznanje ipak je na drustvu i institucijama koje bi se trebale baviti zastitom i promocijom dojenja, na medijima i tako.
Upravo to, što kaže anchie (obožavam njene postove ). Zašto da mene ili bilo koga drugog brine nečiji izbor? Svatko sam donosi odluke u svom životu. Samo želim reći...svaka čast svima koji imaju volje i želje mlade mame informirati o prednostima dojenja i dati im podršku u tome. Meni je to puno značilo. Hoće li se ona za to odličiti ili ne, to je njena stvar. Najbitnija je dobra namjera.
Da, tako je puno bolje sroceno. Institucije i drustvo su ti koji joj moraju omoguciti pristup tim informacijama.ivarica prvotno napisa
[/quote]odgovrnost za toliko neznanje ipak je na drustvu i institucijama koje bi se trebale baviti zastitom i promocijom dojenja, na medijima i tako.[/quote]
Da, odgovornost je na njima, ali prvenstveno i na nama samima. Mislim da se danas zaista može informirati na različite načine, od knjiga, časopisa do blagodati interneta i da žena nigdje neće naći informaciju da je adaptirano mlijeko bolje od majčinog, a niti čak jednako dobro (osim naravno u marketingu adaptiranog mlijeka, ali mislim da svatko pametan može razlučiti reklamu od stvarnosti). Što se mene tiče meni je dojenje bila jedina opcija, znala sam da to želim za svoje dijete, znala sam da možda neće ići sve bajno, pripremila sam se na to. Znam da neki nemaju tu snagu, da posustanu nakon prvog problema, svi smo različiti i imamo drugačiji prag tolerancije, drugačija mišljenja. Ali, ovakva bahatost "sretnog roditelja" mi zaista nije jasna.
Adio Mare, ne mogu reći da nisam i ja o tome razmišljala. Upravo ovako kako ti kažeš. Međutim, ja sam to sa sobom riješila. Na greškama se uči. Ne mogu cijeli život misliti o nečemu što sam mogla drugačije. I neću. Uživam u svojoj obitelji, sretna sam.
Moja se stara danas čudi kako je Matej od čelika! Sve ne može vjerovati da odrađuje viroze na nogama.
Ja bih samo jos nadodala da se slazem s time da dojena djeca izgledaju sasvim jednako ko i ona hranjena adaptiranim mlijekom.
No, trebalo bi, posebno kod rasprava o prednostima i nedostacima, pogledat malo i ispod "karoserije"
Evo, osbono i ja i MM, a i njegova sestra ni jedno nismo dojeni. Ja sam ko mala non-stop bila bolesna, te bronhitis ovaj, te onaj, te asmatični bronhitis, u prvom osnovne sam izostala s nastave 130 sati. Kako sam bila starija to je polako prestajalo. MM je do 5. godine isto non-stop bio bolestan. Te nekakva crna mrlja na plućima, te ovo-ono. A njegova sestar je i dan-danas anemična i sva neka-ma kaj ja znam, prozirna kak se kaže.
mislim da je problem što ne može jer marketing udara u naš najranjiviji dio - dijete; a mi smo same nakon poroda pod stresom i vrlo lako upadnemo u marketinšku zamkudavorka prvotno napisa
ako dojenje ne krene kako treba, ako nemaš adekvatnu podršku, kao što se vjerujem dogodilo sretnim roditeljima, marketing im je sevirao "najbolje za vaše dijete"
ujedno, spominje se samo-edukacija - ma to mi radimo ovdje; ali koliki je postotak žena u RH koje odista traže informacije? koje zanima nešto više? vrhunac "edukacije" je odabrati brend bočice i dude; većina ih niti ne pročita knjižicu iz paketa "Sretna beba", naklada časopisa o bebama je vrlo mala koji pružaju edukativan sadržaj (a sadržaj im počesto više ide uz bok s marketingom) ...
nažalost, još smo mi daleko od prosvijećenosti naroda ...
evo dok ovih dana razmišljah o temi koju su započeli sretniroditelji, i meni se ovo pojavilo u glavi. Pa i dalje, razmišljanja o eutanaziji (uf, nećemo o tome).anchie76 prvotno napisa
Rekla bih da se nameće općenitije pitanje prava na izbor onih ljudi (u ovom slučaju beba) koji još (ili više) nemaju jasnog glasa da kažu što bi oni rađe u svom životu - u slučaju prehrane beba, majčino mlijeko ili kravlje mlijeko.
A tko smo mi da za njih donosimo presude? :/
Ne postoji etički marketing. Kad jednom upropastiš dijete, ne možeš otići u dućan i zamijeniti za novo. Marketing ne razlikuje djecu od jabuka, od odjeće, od topova. Zapravo mu je svejedno.
Drugo Ferenghi pravilo stjecanja glasi:
"Ne možeš prevariti poštenog kupca, ali ne škodi pokušati."
U ovoj mudrosti sadržane su dvije bitne stvari:
1. trgovac će te svakako pokušati nasamariti,
2. ako mu to dopustiš - preuzimaš odgovornost za nastalu štetu.
Ovo je tako istinitoVrijeska prvotno napisa
Samo u onom paketu "Sretna beba" bilo je knjižica, tobože, o razvoju djeteta u prvih 6 mjeseci/godinu dana, a sve s preporukama za hranu ovu ili hranu onu. Pa onda časopis "Bebe" - prepun reklama. Pa knjižice koje mi je ostavljala patronažna...
Sve, kao, o razvoju vašeg djeteta, a tako se suptilno provlači ideja o prestanku dojenja, koje je tek započelo!
Ok, ja i inače ne nasjedam na reklame, pogotovo nisam u ovom slučaju, ali mogu lako zamisliti kako netko nakon takvog pritiska lako digne ruke i prepusti se struji većine...
Evo toliko provodim na forumu i ovo što je na početku anchie napisala me totalno ušokiralo-konkretno onaj podatak koji kaže
jer na žalost, nismo uspjeli s isključivim dojenjem i ovako je ispalo -i stvarno sam žalosna - još uvijek dojimo, ali ne mogu se otet dojmu da je ona E.coli i proteus proistekao zbog tog razloga i sad sam ljuta i na sebe što nisam bila upornija i educiranijao Djeca koja su dojena, a dohranjuje ih se adaptiranim (1 bocica u 24h), imaju istu crijevnu floru kao i djeca koja su iskljucivo na adaptiranom
-ZNAM DA ĆU SLIJEDEĆE DIJETE DOJITI ISKLJUČIVO BAR PRVIH 6 MJESECI-da, vičem, nemojte se ljutiti...
U godinama koje su prethodile trudnoci, upoznajuci roditelje i djecu iz dalje i blize okoline, primjetila sam zapanjujuci postotak majki za koje vrijedi ova cinjenica.Vrijeska prvotno napisa
Jedan od tuznijih primjera je nasa cura koju sam upoznala vani, prvo dijete rodila je u Hr (Rijeka), a drugo u inozemstvu i bila je presretna jer je u rodilistu "nisu forsirali da doji kao kod nas". Da, forsirali, tim rijecima posluzila se i ona. Da vec nije imala jedno dijete jos bih i shvatila toliko neznanje! Jednostavno ne mogu ne osudjivati takav stav. Tim vise jer joj je bilo strasno vazno imati najbolje marke opreme za bebu, da bi se rodbina i prijatelji divili tome.
Neki dan razgovaram sa sestrom koja spominje prijateljicu koja "nije dojila ni dana, nije islo". Primjetila sam u sestrinom glasu neku pomirenost, kao da je to tako najnormalnije, nesto sto ne zavrijedjuje vise razmisljanja nego koliko treba da se tih par rijeci "nije islo" kaze i blago uspaniceno krenula ju educirati za vrijeme kada ce nadam se i njoj trebati te informacije.
ma veći je problem to što je velika većina totalno neupoznata s lošom stranom adaptiranog i mogućim posljedicama, svi oni koji izaberu adaptirano misle da je jednakovrijedno majčinom. to ti je posljedica propagande
Nekome je u interesu gurnuti mami bočicu da se mama što prije vrati na posao
Ima još jedna stvar koju nitko nije dotaknuo - dječja debljina.
Djeca hranjena na majčinom mlijeku, koliko god (posebno u prvim mjesecima) dobro napredovala teško će razviti debljinu, dok su djeca hranjena adapritanim mlijekom večinom bucmastija i kasnije imaju problema s održavanjem težine.
Ne kažem da je to pravilo, ali probajte malo pogledati u svojoj sredini, pa uspoređivati.
A ja imam jedan super primjer iz blizine, susjedina mala ima godinu i par mjeseci i čak MM kaže "ova će biti debela kad naraste".Poslid prvotno napisa
No, dobro, ovo ne mora biti pravilo, ali, slažem se da možda djeca koja se zdebljaju na majčinom mlijeku lakše rasporede tu težinu tokom odrastanja. To mi je nekakva logika vezana uz zdravu prehranu.
postoje baš prave znanstvene studije koje potvrđuju veću sklonost pretilosti u starijoj dobi kod ljudi koji su kao bebe hranjeni na bočicu, nasuprot onih dojenih.
također i veća sklonost kardiovaskularnim oboljenjima.
naravno da su i drugi faktori u igri, no to je statistika dojenih vs. nedojenih.
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...30065762276c49Poslid prvotno napisa
Joj koliko sam rebucmaste dijece vidjela ove godine na moru, meni je to strašno. Tako male curice (3,4 godine) a već im se vidi celulit na guzi i nogama. I špekeca na trbuhu, ma baš ono previše...Poslid prvotno napisa
Evo ja uopće nedojena, i od puberteta imam problema s kilama. Nije sad to ne znam koliko previše kila, ali ono, nisam zadovoljna i vjerujem da ima veze nedojenjem.mamma Juanita prvotno napisa
Ja sam iznimka koja potvrđuje pravilo Dojena sam svega tri mjeseca, mama je mislila da mi nije dosta jer sam bila velika beba pa mi je počela s tri mjeseca davati mlijeko s keksom. A cijelo djetinjstvo sam bila kost i koža. Prestrašno za vidjeti. Popravila sam se malo kad sam ušla u pubertet. S druge strane, MM nije dojen niti mjesec dana (tanko mlijeko ), hranjen je s kravljim na bočicu i dan danas ima problema s viškom kila, žgaravicom, općenito probavom itd.
dakla sad mogu krivnju za debljinu prebacit na mamu (nije kriva čokolada i torta nego mama jer me nije dojila duže od 3 mjeseca... )
I ja, i ja... :DSun prvotno napisa
Stalno i stalno čitam ovaj naslov i tako mi ružno zvoni u ušima od njega...I što više netko piše ovakve postove ja sve više imam želju da sve više i više pričam i forsiram baš o dojenju!
a daaaaj ana, ja sam totalno ali totalno prodojeći nastrojena i dete mi je na cici i ne namjeravamo se skinut još duugo, ali ovo sad mi već djeluje malo pretjerano, a i bilo bi fora da se u malo veselijem tonu okonča taj topic... Mene baš iskreno nasmijalo jer mislim da sam svaki gram svog dubeta svojim zubima natukla i nebih sad išla krivit majku za to...ana.m prvotno napisa
Ma sun, samo sam napisala kaj mi ide kroz glavu... 8)
Nek se niko ne srdi...
Evo još jedan produkt nedojenog ljudskog bića: ja! Toliko sam injekcija antibiotika primila u djetinjstvu, da je mama prestala brojat nakon desetog puta, toliko prokletih upala uha zbog kojih sam dane i noći plakala od bolova, toliko viroza od lošeg imuniteta, poneki operirani tumor... I nitko na svijetu me ne može uvjeriti da to nije radi nedojenja!
Pa najsretniji roditelji, jeste li spremni da vam vaše dijete jednog dana zamjeri vaš komod?!
Ma evo da i ja kazem dvije-tri.Mislim da je bespotrebno raspravljati o tome da li je bolje majcino mlijeko od adaptiranog, i kako to uopce moze biti izbor.Dojenje je JEDINI moguci izbor,ne samo zato sto je to najzdravije za vasu malu bebu, jer kazu da je majcino mlijeko Zivo mlijeko, i na samo zato sto se bebin probavni trakt nije u potpunosti razvio i ne moze prihvatiti nista drugo nego ono sto je priroda za njega namjenila, da ne govorim da pomaze i majci da vrati svoje tijelo u prijasnje stanje.....Oddojila sam dvoje djece i nikada nisam ni pomislljala na alternativu, dojenje sam shvatila kao nesto sasvim normalno i prirodno, bez previse fantaziranja.Citam ovu temu i nije mi uopce jasno da se o tome moze toliko razglabati, i da , svijesna sam da ima majki koje ne zele dojiti, po meni bi se adaptirano mlijeko trebalo davati na recept. To je nesto, mislim nemogucnost dojenja, mozda i kao jedna vrsta invaliditeta, ono kao slomis nogu pa dobis staku.Mozda sam bila malo pregruba, ali ljuti me, stvarno me ljuti kad se o takvim stvarima upce raspravlja kao o opciji i donose argumenti za i protiv.Sto se tice onoga ZASTO UOPCE MAME NE ZELE DOJITI, mislim da razlog stoji u danasnjem brzom zivljenju, zene se sto prije zele vratiti starom nacinu zivota, a tu se cicanje nikako ne uklapa. Jer ako stvarno zelis biti Majka u punom smislu te rijeci, nikada se nemozes vratiti na staro jer majcinstvo nosi sa sobom jedan drugi zivot, odgovorniji, sigurniji, stalozeniji i sretniji.Imala sam prijateljice koje su radale same da ispune drustveni status, sada su majke i to je to.S druge strane ja, kada sam rodila prvo rekla sam da zelim biti sa svojim djetetom do njegove trece godine zivota i da se ne mislim vratiti na posao , svi su me gledali kao da sam malo luda i ono u stili :" Pa zar ti mislis imati svoj zivot" i na to sam samo hladno odgovarala: "Ja imam svoj zivot, uprvo mi je u narucju"
moja djeca su dojena svega tjedan dana, imaju godinu i pol i nisu nijednom bili šmrkavi, na antibioticima, proljevi 0 bodova... susjeda je obje curice dojila do 2 godine i cure su non-stop bolesne, kašlju i u kući i vani, zeleno iz nosa, streptokoki i stafilokoki u nosu i grlu, amoxil je stalno u upotrebi i barem 1x tjedno su kod doktora.
iskreno i iz dubine srca žalim što nisam dojila svoje blizance, ali ne zato što mislim da će biti boležljiviji i manje otporni od druge djece, nego zato što smo propustili doživjeti prekrasne trenutke bliskosti koji se ničim ne mogu nadomjestiti.
ne osjećam se krivom što nisam dojila jer to nije bio moj izbor i iskreno se nadam da ću treće dijete (koje žarko želim) uspjeti dojiti.
eto toliko.
Bobo .
Potpisujem te od riječi do riječi.
I ja sam rekla da bih najviše voljela da živim u svijetu gdje bi MM dovoljno zarađivao da ja ostanem sa djecom doma. Rodila bih još dvoje i uživala bih doma sa svojom djecom, mogla bih se 100% posvetiti njima i bila bih presretna. A ovako, kad nam jedna plaća ipak nije dovoljna za normalan život, nažalost mora se raditi. Srce mi je pucalo kad je imao godinu dana a ja sam ga morala ostaviti u jaslicama, a ni sada mi nije baš svejedno. Doduše, ja sam jedna od onih kojima je bitnija obitelj nego karijera. Posao je za mene nužno zlo. 8)