Juraj će uskoro napuniti tri godine. Nije nikad išao u vrtić, čuvala ga je teta, a sad ga čuvam ja jer sam na porodiljnom. Zadnjih par mjeseci mi se s njim događa da me uopće ne sluša, namjerno kontrira i poludi ako inzistiram na nečemu.
Konkretno, jučer smo bili na Bundeku tri sata, izigrao se, nauživao, a kad sam rekla da moramo doma, odbio je. Ostali smo još malo, i kad sam rekla da sad definitivno idemo, počeo je plakati, pa vrištati, pa se bacati u pijesak. Slično se događa i doma, npr. kad je vrijeme za ručak, sve mu stavim na stol, on počne histerizirati, bacati se na pod, vrištati da neće.
U stubištu kad se vraćamo doma uvijek ide sam a meni da ruku, ali mu se katkad dogodi da u prizmelju počne vrištati i histerizirati jer želi da ga nosim. Doma uvijek sam skine cipelice i jaknu i onda u kupaonici čeka da dođem i operem mu ruke, ali kad je u toj svojoj divljoj fazi, onda ne samo da to ne učini, nego je u stanju po 15-20 minuta vrištati i buniti se ponavljajući da neće "kinuti pitle" i nece "pjati juke"!
Što činiti u takvim situacijama? Uglavnom mu ne popuštam, jer kako da ga nosim na četvrti kat ako mi je u rukama osmomjesečna Ana ili pet punih vrećica? Kako da ostanem na Bundeku dok mu ne dosadi ako me čekaju druge obveze, prema drugom djetetu ili meni samoj? A s druge strane kako da ga pustim da leži na pijesku u vrišti?
Napominjem da to njegovo ludiranje nije često, ali se događa. Nema pravila kad će doći do toga, ne mogu povezati da je to zbog ljubomore na sestru jer često ona uopće nije u blizini kad se on počne tako ponašati.
Da stvar bude zanilmljivija, on je uglavnom poslušno dijete i dobro se slažemo, svuda ga vodim sa sobom, drag je prema drugoj djeci, otvoren i veseo.
Molim vas dajte mi kakav pametan savjet, ali iz iskustva, a ne iz literature!