Koliko god to zvučalo nevjerojatno, liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su ponekad bolji dijagnostičari od onih u bolnicama. Jednostavno ih sustav prisiljava na to. Imaju ograničen broj uputnica svaki mjesec i ako ga premaše, oduzima im se od glavarine. U velikom broju slučajeva se na osnovu kliničke slike (lokalnog nalaza na ždrijelu ili drugdje) koja se razlikuje kod bakterija i virusa može s velikom sigurnošću pretpostaviti postoji li potreba za antibiotikom ili ne. Naravno, ovo ništa nije 100% sigurno i bilo bi idealno kada bi svaku takvu pretpostavku pedijatar mogao potvrditi i krvnom slikom. Još jedna stvar koja nije zanemariva je višegodišnje iskustvo, pa se ponekad i ako je očigledno virus u igri može propisati antibiotik jer je iskustvo pokazalo da kod takvog i takvog razvoja bolesti, kod takvog i takvog općeg stanja djeteta, prijašnjih infekata idr. u visokom postotku slučajeva slijedi bakterijska superinfekcija pa je manja šteta od popijenog antibiotika od one koja bi nastala kao posljedica npr.gnojne upale srednjega uha ili slično.Je li ona stvarno tako dobar dijagnosticar, a pedijatrica koja radi na hitnoj na Rebru nije.
Bolnički pedijatri, s druge strane, imaju na raspolaganju cijeli set pretraga unutar svoje kuće, nisu ograničeni brojem istih koje smiju obaviti kako bi došli do dijagnoze, i time im je puno lakše točnije doći do nje.
I na kraju... ne nisam pedijatar ali ih imam potrebu obraniti, pogotovo kad naiđem na komentare ovoga tipa
šta ona misli da je boga uhvatila z bradu i sve zna




Odgovori s citatom