Ja ću prošvikat na prodavačicu u jednom našem kvartovskom dućanu dječje robice...
Nekidan smo išli Leoni kupit cipelice, ali baš nismo imali sreće, sve kaj joj se sviđalo - nije bilo broja...
Doduše, našla sam jedne koje su se meni sviđale ali nisu njoj i nisam je htjela siliti..pa to su njene nožice, nek nosi na njima kaj njoj paše![]()
Ali teta me gledala ko da sam s Marsa pala i skopala facu u stilu:
E svašta, kaj se ima maloj sviđat ili ne sviđat, nosit će kaj joj se kupi![]()
A dana smo kupile nove štramplice s dinosaurima koje su joj se tak svidle da ih je odmah navukla, ali je onda htjela takva izać van![]()
Ja joj objašnjavam da ne mre samo u štramplama bez hlača i cipela hodat vani, ali ona baš hoće...
No dobro, malo sam je obrađivala i uvijek za max. desetak minuta smislim neku motivaciju, dijete napravi kaj treba i idemo dalje...
Ali se teta osjetila pozvanom da mi "pomogne" pa je počela oštro docirati Leoni: Nemoj biti tako zločesta curica, ako nećeš slušati mamu, ići ćeš u bolnicu na inekcije :shock:
Prvi impuls mi je bio da je pošaljem u rodno mesto nju i njene odgojne metodeali sam se sabrala i samo joj hladno odrezala: molim Vas, nemojte plašiti moje dijete bolnicom!
Leo i ja smo još malo pregovarale, a kad joj je počeo curiti nosić tražila me maramicu koju nisam imala. Pa sam joj rekla da moramo ići kupiti maramice i odmah je spremno uskočila u hlačice i cipele i bez pol frke smo se spremile i otišle...
Još sam na vratima rekla ovoj kokoški: vidite da ne treba dijete ničim plašiti da bi nas poslušalo, treba samo naći pravu motivaciju 8)
Ona se zbunjeno smješkala, hehe, pa da, pa da![]()
Uh, morala sam se ispucati![]()