mi smo pokušali ljetos (7-mi mjesec) i nije uspjelo.
nakon tjedan dana dam mu vratila pelenu. svako toliko bi ga pitala želi li na wc. on je odbijao i pomisao na to a kamo li da sjedne na tutu ili wc.
nakon što ga neko duže vrijeme nisam niti jednom pitala, sjetio se sam, kao grom iz vedra neba i rekao:"Mama, ja ću piškiti na wc!".ostala sam u šoku.
Danas je tri ili četiri (mama nemajka nije zapisala datum) tjedna kako se to dogodilo. od tad ne želi niti čuti za pelenu.
Taj prvi put kad je rekao, učinio je to prije popodnevnog spavanja. Ni taj put ni ikad više nije imao pelenu niti za spavanje i nije bilo nezgoda.

Nezgode:
U ponedjeljak je otišao bez pelene. U pon, uto, sri i čet, nije ni htio u vrtiću sjesti na wc, u petak je sjeo i nezgode se više nisu događale. Doma je svo to vrijeme uredno tražio wc.
Sve ukupno tri nezgode su se dogodile doma.
Prva, nakon što se prvi put pokakao u wc i valjda nije skužio da još ima potrebu i za piškenjem. i drugi i treći put (u sat vremena su se dogodile te dvije) kad nije četiri dana kakao i trbuh mu je bio jako tvrd i bolio ga je i mislim da zbog toga nije osjetio potrebu za piškenjem.

Sve ovo ti pričam, jer sam ja još uvijek u blagom šoku pri pomisli na to s kojom lakoćom se ostavio pelena. O tom kliku u glavi sam čitala, ali duboko u sebi sam mislila da nema šanse da se on dogodi, već da ćemo bmjesecima mučiti muku s odvikavanjem.
Uglavnom Fran mi je definitivno očitao lekciju o tome kako on zna kad je vrijeme za neke stvari u njegovom životu