Antibiotici nisu pametni, oni uništavaju štetne bakterije, ali i one dobre koje su naši normalni stanovnici i neophodne za normalno funkcioniranje organizma.
Antibiotici su nekada neophodni (dobro, homeopati se s time ne bi složili) kod bakterijskih infekcija. Ali se nažalost često daju kod virusnih infekcija respiratornog trakta, jer je često teško postaviti ispravnu dijagnozu, a oni kod viroza ne pomažu, već samo naruše normalnu fiziološku floru organizma, pogotovo probavnog trakta i kod žena rodnice.
Neracionalna upotreba dovodi i do razvoja rezistencije, odnosno otpornosti bakterija prema antibiotiku, i taj antibiotik više ne uništava bakteriju koju je prije mogao uništiti.

Znači treba se davati kod infekcija uzrikovanih bakterijama, ponavljam često to nije lako raščlaniti kada je virusna, a kada bakterijska infekcija.
Kada se odluči dati antibiotik treba znati koji, bilo bi najbolje po antibiogramu, znači da se dokaže bakterija koja je izazvala upalu i onda da se odredi koji ju antibiotik uništava, ali to je često neizvedivo.
I treba antbiotik davati dovoljno dugo, ljudi su skloni kada im je bolje prestat davati antibiotik i ne daju propisano vrijeme i samo se zalječe, i kad dođe do povratka bolesti bude kriv i lijek i liječnik.

Sad ne znam da li je to odgovor na tvoje pitanje, uglavnom antibiotici nisu štetni na taj način da oštećuju organizam (bilo je onih koji su oštetili slušni živac, jetru, bubreg, ali se ti uglavnom više ne koriste) štetnost je u njihovoj nekritičnoj upotrebi što vrijedi za bilo koji lijek.
Pisala sam zbrkano, kako mi je padalo napamet, recimo da je ovo roman rijeka.