mi smo klopali sve i svašta, ali ono što definitivno nismo to je klopa ekstra zaslađena.
no neko se spomenuo kruha sa masti...(:smajlić koji se oblizuje)...kod mojih u slavoniji, kad smo bili gladni, domaći (topli) kruh, sa tankom (domaćom) masti, malo mljevene paprike, lukeca i malo domaćeg mirišljavog špekeca......(savršeno)...
druga baka mi je znala za ručak napraviti (to je bilo jedino super slatko) rezance (debele domaće) sa mljevenim orasima i šećerom (kaj je to dobro!!!!!!!!!). Za to vrijeme moja susjeda kod bake, s kojom sam se igrala, obožavala je za gablec bijeli kruh sa hrpom bijelog šećera (buraz i ja smo znali to probati, nismo to baš jeli jer nam nisu dali, a da smo obožavali...jesmo).
Naribano voće sa šećerom, mama mi je zadnji put ponudila do godinu dana, iza toga više ne, jer sam ga odbijala.
To me podsjetilo da mi je najodvartnija hrana u vrtiću bila naribana mrkva sa šećerom......zbog toga nisam htjela jesti mrkvu godinama, dok nisam jednom smazala frišku domaću mrkvu (bez šećera..)...
A doma naš nedjeljni doručak je bio pohani kruh..i dan danas meni najmiliji..
A zdravi doručak..tipa voće ..u životu nisam jela (mislim jesam, ali iza toga nekaj konkretnog)..jer me nije "držao".
Osim toga, ja sam pobornik toga da se ujutro mora doooobrooo naklopati, a onda dalje sve "pažljivije"....ne kažem da je najzdravije, ali ....