Ja se nisam opustila već sedam godina, znaći od kad sam rodila prvo dijete. Kad spavam-ne spavam, čujem svaki šum iz njihove sobe.
Možda sam jednostavno preosljetljiva kao osoba. Punim baterije u dobrim danima, znaći uvjet je da nebudu bolesni, a onda nam nema kraja. Tako da za loše dane ima neko pozitivno sjećanje inaće bi skrenula.
I da, nemoj jedva čekati da odrastu, jer ja već sada uviđam istinitost one narodne : "mala djeca-mali problemi, velika djeca-veliki problemi".
A boleština će uvijek biti, sreća naša da danas imamo to što imamo, mogućnost za donekle sigurno zbrinjavanje naše dječice, s vremenom naućiš prepoznati simptome i reagirati na vrijeme,jer najbolji "doktor" svojem djetetu si ti sama. Pomoć stručnog osoblja dolazi u obliku sirupa, kapljica i ostalog, a ti njeguješ, maziš, paziš i daješ ljekove.
Zato, drži se i budi hrabra. Važno je ostati priseban, a u trnucima slabosti potražiti nas ovdje na ovim stranicama i bit će sve ok.
I ja nerjetko budem tema na nekim topicima i to onda kad mi treba nekoliko rijeći utjehe.