Moje prvo doularenje iliti malo o ženskoj snazi
Ovo je osjećaj kojeg se nikada neću nasititi i ne bi nikad da prođe.
Kad mi je, prije skoro 6 mjeseci, egemama rekla da me želi na porodu ukoliko Vegin tata neće moći biti tamo, skakala sam do stropa. Ali, nisam se puno nadala, čak i danas kada sam čula da je krenulo, smsala sam se s ege, ali nisam niti znala da je tata poslovno odsutan, baš danas. Odvela Jana na judo, auto u praonu, i na putu doma, stigao sms, dodji, ja ću uskoro u boks. Bilo je nekih osam sati.. Pojurila sam na SD, shvatila kako se osjećaju tate dok čekaju da uđu napokon u rađaonu, cupkala i kružila ispred tako da mi se zavrtilo u glavi
Napokon me pustilo, dalo mi zeleno odijelo u koje sam se presvukla i uputila se, nevjerojatno, ponovo u isti boks gdje sam dvaput rodila. Tamo su me čekale dvije ljepotice u jednom komaduTi trudovi na stojećki bili su joj vidno lakši, nažaost, ubrzo ju je ponovo svezalo za ctg, no, sad smo već bili u završnici, vidjelo se po ege, koja je upala u pravu tranziciju, govoreći u trudu da ne može više, a jednom je čak zatražila epiduralnu i carski, tim redoslijedom. Uunatoč tome, trudove je sjajno odrađivala, disala, ma, bila hrabra i sjajna. Ja sam je držala i hrabrila i sjećala da diše, i odbila joj molbu za epiduralnu i carski
E, cure, ta mala namreškana glavica na izlazu je nešto najdirljivije što možete zamisliti. I onda, zadnji trud, oslobađanje međice i malo lice koje se pojavilo, i odmah zatim, mala ručica, mislim da to neću zaboraviti dok živim. Odmah je Vega počela vikati, začas je iskliznula cijela. Slavlje! Ege traži da joj je daju, prvo je to rekla. Čekaju s presjecanjem vrpce. Cure, kako se ona smirila na mami! Nikada me to neće prestati fascinirati. Onda su je malo prali, i ostale procedure, pa su je vratili egici i Vega je stvarno zadrijemala na njoj, prekrasne su bile, čarobne, zvjezdane. Onda su išli ege šivati (malo je samo pukla, samo koža) pa su mene potjerali van da je pričekam, ali ja sam se ponovo ušuljala kad je završilo i pravila im društvo još neko vrijeme. Vegica se dokopala cice i cikila svjetski bar jedno dvadesetak minuta. Egica je euforično ponavljala da ne može vjerovati da je njeno dijete tu, da ne može vjerovati kako siše. Dogovorili smo još rooming (i prekonoćni) i uživale. Sve tri.... Gotovo sat vremena bile su skupa poslije poroda - onda me otjeralo, odnijelo Vegu na oblačenje i ja sam se, leteći, vratila doma.
Egica će sigurno napisati svoju priču s poroda, svoj doživljaj a ovo je moja. Još ne vjerujem što sam doživjela, dugo će mi se kockice slagati. Nitko ne bi smio rađati sam. I, sad vidim kako je porod predivan s obje strane. Skroz je čarobno poznavati djecu gotovo od rođenja, gledati ih kako rastu, to sam osjetila već puno puta s djecom mojih prijatelja, ali gledati kako raste Vega bit će sigurno sasvim iznimno. Nadam se da sam mogla egici prenijeti barem dio filinga, olakšati joj, uljepšati porod, vratiti joj bar malo za osjećaj koji mi je dala kad me počastila prisustvom na ovoj svečanosti.
I, još nešto, ne vjerujte egici kad bude rekla da nije bila hrabra. Bila je veličanstvena, bila je Žena.
 |
|||
Odgovori s citatom
srecica prvotno napisa
