"Samo jedna bočica neće štetiti!"... ili hoće?-1

mogu samo još dodati da ću se slijedeći puta više potruditi, sada imam puno više informacija nego prije i iskreno se nadam da ću uspjeti

vjerujem da hoćeš
kad se sjetim koliko toga ima što sam prošla s 1. djetetom, a što bih sada (a s drugim djetetom i jesam) drugačije, možda s 3. i još više drugačije ...

ako je otvoren, čovjek uči dok je živ.
ne treba žaliti za onim što se više ne da promijeniti, bolje usmjeriti snagu na ono na što možeš utjecati, na sadašnjost i budućnost...

pa se možda, nadam se, jednog dana složiš i s ovim:

mi nigdje ne kažemo da se dojiti "mora", nego da se dojiti "može".
A to je, čini mi se, inicijalni podstrek za samopouzdanje svake žene.

iskreno se i ja nadam da ću uspjeti
al eto imam sad tri frendice koje imaju bebe od 0-3 mjeseca i sve nekako muku muče da dojenjem više ne doje nego da
jedna se sirota izdaje ko ja (tako da mi je krv šiktala u flašicu)
druga se od prvog dana nije ušaltala, kao male bradavice, pa šeširići, pa svašta i beba završila na flašici (btw njima sirotima je patronažna to predložila jer kao ona - majka ima slabo mlijeko :mlotek
ajde ova treća nekako se još bori

i sad se ja pitam što se to dogodilo sa našom generacijom
sve smo kakti pune informacija, internet, pa časopisi i tak
a puno puno puno cura ima problema
a naše majke nisu imale toliki izbor izvora informacija i dojenje je bilo sasvim normalno i u krajnjem slučaju uspješno

i još nešto bi dodala zovite me teškom konzervom
al nekak mi se čini da opcija da dam svoje dijete nekoj drugoj ženi da ga podoji mi je bljak
znam da je toga oduvijek bilo i u povijesti čovječanstva, al eto to je moj subjektivni sud
zato ja znam da će drugo moje dijete biiti duuuuugo na ciki