Prvo želim reći da je tekst na protalu (kojeg ovdje komentiramo) fantastičan. Stvarno sam poželjela isprintati ga i poljepiti kod pedijatra, ginića, u DZ u...

Definitivno se premalo zna o dojenju. A to je iskonska potreba čovjeka, kao živog bića, sisavca.

Stvari se previše kompliciraju. Postoje načini da se dojenje ispraksira i usavrši (da ne kažem nauči) i u tome je ženama često potrebna pomoć. Nekima više nekima manje. Ovakvi tekstovi sigurno pomažu (jer su meni upravo tekstovi s rodinih stranica pomogli).

Ono što je meni u prvih (složit ćete se i najtežih) mjesec dana falilo jest "živa" pomoć. Tako sam željela popričati s nekom dojiljom, pozvati ju k sebi da pogleda mene i bebu, radimo li sve kako treba, kako nam ide (ohrabrenje - najvrijednije u trenucima uspostavljanja uspješnog dojenja)
riječi podrške od nekoga tko zna.
Toliko sam bila zaokupljena trudom da nam uspije da nisam uopće palila comp niti dolazila na forum.

Sada kad beba ima 7 i sitno mjeseci, dojimo još uvijek, fenomenalno nam ide i ja imam silnu potrebu pomagati i davati podršku ženama koje su na početku. To me toliko ispuni nekim dobrim osjećajem, vjerojatno jer se još uvijek sjećam (iako je lako zaboraviti) kako je teško bilo ispočetka. Nekima ipak ne bude dovoljno čuti "Izdrži, isplatit će ti se kasnije, bit će ti super, samo se još malo strpi". Ja imam sreću da nam je išlo relativno lako. Bez puno ragada, bez zastoja i samo s jednom temperaturom koju je sredilo cjelodnevno cicanje.

Držim fige svima koji su na početku!!