Jos bi se samo osvrnula na neke navode iz teksta i kakve posljedice ima objavljivanje ovakvih testova.

Evo sta je moc googlanja. Ako na hrvatskom uguglas rijec nekrotizirajuci enterokolitis i pretrazis web, na nekom cetvrtom ili petom mjestu te lijepo uputi na clanak pat Thomas s Rodinih stranica. Super je recimo kad nekoj mami dijete zavrsi na intenzivnoj skrbi zbog nekrotizirajuceg enterokolitisa pa ju lijepo uputi na taj clanak s napuhanim brojkama, barem ono sto sam provjeravala za nekrotizirajuci enetekolitis. Zamislim zenu koja dolazi na net po info, ne znam engleski, ne znanaci strucne clanke, samo ugugla. Pokusavam zamisliti kako se osjeca npr mama koja igrom slucaja ne doji (sad me ne zanima razlog, nije niti bitan), dijete od mjesec dana se bori za zivot u intenzivnoj zbog nekrotizirajuceg enterokolitisa sto je stanje izuzetno visoke smrtnosti a dobije servirane one brojeve koji su prenapuhani. A istovremeno u etiologiji te bolesti zaista postoji niz faktora, adaptirano jest rizicni faktor, (ali niti jedini niti iskljucivi) ne negiram tu cinjenicu, osobito ako je radi o hiperosmolarnim "starim" vrstama formula, sto je zaista bitno drugaciji sastav nego danasnje formule (a vecina istrazivanja na koja se pozivaju "militantni" zagovornici dojenja je provedena upravo na starim dojenackim formulama). A isti nekrotizirajuci enterokolitis opet dobivaju i iskljucivo dojena djeca, djeca niske porodjajne tezine, ona koja su pretrpjela traumu i osobito vazno hipoksiju u porodu. I ta ista zabrinuta mama tamo procita o nekoliko puta ucestalijem enterokolitisu, a onda cak dodje do brojke 30 puta vece ucestalosti u kasnijim mjesecima sto je fascinantno jer je definitivno pretjerano u odnosu na podatke dobivene u studijama objavljenima u indeksiranim strucnim casopisima. Naglasavam da u svemu tome manjkaju one najvaznije prospektivne studije koje imaju visu razinu znanstvenog dokaza, odnosno ciji rezultati imaju vecu tezinu. . Uglavnom se objavljuju case control studije, pojedinacni case reporti cija je razina znanstvenih dokaza mala, zatim izvjesca o pojedinim epidemijama u neonatalnim jedinicama intenzivne skrbi (potpuno irelevantno za recimo djecu koja nikad ne zavrse u bolnici a kamoli u intenzivnoj a hranjena su adaptiranimitd. Uopce ne mogu zamisliti kako se osjeca zena kojoj se u teskom i osjetljivom trenu serviraju prenapuhani podaci kojima je jedina svrha zaplasiti. Ne pomazu zenama koje zele dojiti, ne pomazu zenama koje vec ne doje, bazirani su na pretjerivanjima a po meni im se vesele samo oni koji sami sebi vole aplaudirati kako su uspjesne i pametne i educirane jer se eto uspjele dojiti. Sto su podaci "nabildaniji", "strasniji" to je njihov aplauz samima sebi dulji. I iako bi im se mogla pridruziti i zapljeskati samoj sebi jer sam eto dojila a ne trovala svoje dijete, ja eto stojim i pitam se sta bi mene u tom tekstu to trebalo fascinirati da ga prikavtim bez imalo kriticke prosudbe.