L. je skoro 4 mjeseca i u početku je vožnja autom bila gušt.
Posebno je uživao voziti se noću i gledati svjetla, ali unazad par tjedana su počeli problemi koji sada eskaliraju.
Prvo je malo cendrao, ali smo ga uspijevali smiriti pjevanjem, pričanjem ili igračkama. Onda je nastala malo veća frka pa smo se vozili sa cicom u ustima (ja u nekom čudnom položaju iznad njega).
Pokušavali smo sve. Voziti se kada je pospan sa namjerom da zaspe u autu, nije upalilo. Voziti se kada je naspavan, raspoložen, nasmijan, nije upalilo. Nismo se tvrdoglavo i uporno vozili od točke A do točke B.
Stajali smo, izlazili van iz auta da ga smirimo, vraćali se doma.
Jučer i danas je nastao pakao.
Posebno jučer jer smo imali točno zakazani termin kod liječnika, kasnili smo i nije bilo mogućnosti za stajanje.
Nikada, u niti jednoj situaciji nije tako grčevito plakao kao kada je u autosjedalici u autu.
Naravno da vožnja bez sjedalice ne dolazi u obzir i ne idemo nigdje dok se situacija ne smiri.
S druge strane to nas užasno frustrira jer smo osuđeni na kvart.
Inače, u autosjedalici doma sjedi cca 10-ak minuta, ali toliko i leži na krevetu ili u viperu.
Pregledali smo sjedalicu tisuću puta, ne stavljamo ga u sjedalicu u nikakvim jaknama pa smo isključili i to kao mogući razlog problema.
Iscrpili smo sve mogućnosti i svaki savjet će nam jako dobro doći jer ne znamo šta više poduzeti i kako ga naučiti da je vožnja zabavna.