antun tat prvotno napisa
Neke su stvari naprosto svojstvenije muškarecima, a neke ženama. Takvima ih ne čine naše predrasude već organska podloga nastala evolucijom. Najuobičajeniji je primjer da se muškarci bolje snalaze u prostoru, dok žene bolje zamjećuju detalje. Iz takve organske razlike i različitih sposobnosti proizlazi da su neke djelatnosti svojstvenije ženama, a druge muškarcima. To nipošto ne znači da postoji jasno određena granica. Svatko od nas nosi u sebi i mušku i žensku stranu, u različitim omjerima.
Tvoja usporedba s raznim transplatacijama čini se neosnovanom. U krajnjoj liniji kako bi se sam osjećao da u nekoj nesreći ostaneš bez spolnog organa, pa da ti zbog jednostvanijeg postupka prišiju ženski. Situacija je hipotetska i nemoguća, no zanima me da li bi možda imao problema s tim. Da li bi mogao normalno nastaviti živjeti sa ženskim spolnim obilježjima, jer ti si ti, bez obzira na spol!? Ja znam da ne bih.
Mislim da svakoga od nas, između ostaloga, onime što jesmo čini i naš rod. Nisam niti seksista, niti homofob i ne podržavam patrijarhat. Svojeg sina, kao i, vjerujem, većina majki na ovom forumu ne odgajam u tom smjeru. Sa mnom kuha i montira knauf ploče. I nije problem u tome. Zapravo se radi da smo pafi i ja otišle s teme, jer je hermafroditizam različit od homo seksualnosti. Mi govorimo o čovjeku koji ne zna što je, i ja i dalje mislim da je to veliki problem. Ako ne znaš da li si muškarac ili žena, ne znaš niti da li si homoseksualac ili heteroseksualac. Nije presudno svaku stvar u životu definirati, no mislim da je pitanje spolne pripadnosti nužno. To je nešto s čime se većina nas rodila i podrazumijeva se, no što je s onima koji nisu te sreće? Pritom je manje važno kako društvo gleda na to, a puno važnije kako se, u toj situaciji, sam osjećaš u svojoj koži. [/quote]