Mi smo L vrlo brzo dobili kod logopedice jer sam ja probavala dobiti L s njim doma... ono zezali bi se pa mu kazem "ajde otvori jako usta i stavi vrh jezika gore iza zubica" pa tak x puta kad bi se sjetila.. pa onda mu pokazivala kak izgleda izvodjenje slova L i tak. Uz to smo mi dosli do toga da je uspio izgovoriti L i u kombinaciji sa la, le, li, lo, lu ali nikud dalje od toga. I nisam znala kako da implementiramo to L u rijecima.

Nastavio je kod logopedice i u roku x dana eto L u rijecima. Jos je trebalo 10 dana da automatizira i sad ga imamo posvuda - i gdje je L i gdje je R - pa je meni trebalo da se naviknem i da ga kuzim sto prica

A nacin kako se implementira L u rijeci.. jednostavan da ne moze biti jednostavniji. Kad je dijete u stanju reci npr "le", onda ti kazes "le-le-le-leptir", i dijete treba to ponoviti. Nevjerojatno je kako mozak fukncionira - kad ga zaletis s tim le-le-le na pocetku, bez beda kaze "leptir". I onda vjezbanje tih kombinacija x puta, pa ponavljanje recenica u kojima ima L i tako.


I jos nesto sto mi je palo na pamet. Pricala sam s jednom frendicom oko toga do koje dobi se tolerira koje slovo, pa je komentirala kak joj ide na zivce to "ukalupljivanje" ono, svi do te dobi moraju znati to i to slovo. Pa smo razglabale o tome kak je to individualno i tak. No poslije mi je palo nesto na pamet. Mislim da je to zaista neka krajnja granica, ne zato jer bi dijete trebalo znati reci do 5 god zato sto to pise u nekoj knjizi.. nego zato sto i samo dijete pocinje primjecivati da ga vrsnjaci ne razumiju sto kaze i to moze biti izvor frustracije. Prije mu fakat nije bilo bitno, on je mljeo svoje.... ali zadnjih recimo 6 mjeseci, vidim da ga je u odredjenim situacijama frustriralo kad nije u stanju bio iskomunicirati sto zeli. Npr. pLavi ili pRavi je kod njega uvijek bio pavi - pa si ti misli sto je htio reci.

Tako da mislim da je bitno sprijeciti tu fazu frustracije Zato mislim da je dobro da se svakako ide prije tih famoznih godina koje su odredjene