uf, i mi tu spadamo. mislim da to nema veze s razmazivanjem, nego djeca hoće po svome, a usput ispipavaju do koje granice što ide. kad se zvjerku nešto ne svidi mene pokušava ugrist (otud zvjerko), a MM gazi po nogama. točno zna što koga izbacuje iz takta. došli smo i do valjanja po podu kad neće doma, ili na onu stranu na koju bih ja. treba biti uporan, ja mu odpočetka tupim "opasno" za sve situacije u kojima bi se mogao povrijediti. pustila sam da se "povrijedi" par puta kad sam rekla opasno, ali ga nisam spriječila u radnji pa si je npr. malo pričepio prstić. tako mi je počeo vjerovat kad kažem opasno. ali da bi povjerovao da su jureći auti u toj kategoriji morala sam pustit da jedan prođe dovoljno blizu njega (u kvartu, i držala sam ga, naravno) pa da mi povjeruje. još uvijek me ponekad pokušava ugrist za ruku kad idemo preko ceste, ali sad, nakon 3-4 mjeseca upornog i napornog rada vidim poboljšanja. i kad trčkara po kvartu ispred mene stane par metara prije ceste (ne bi mi on trčkarao po svakom kvartu nego su kod nas gotovo sve ulice slijepe pa nema puno prometa i pregledno je)
al danas je napravio nešto o čem ne znam što bih mislila. bio nam je prijatelj na igranju, ivor je zaletio igračku kamiončinu na njega tako da ga je skoro srušio. kažem da ne smije tako, da to boli i da to nije lijepa igra i da se mi nećemo tako igrati, a on sam sebi ispali šamar :shock:
još je par puta tako reagirao danas kad je nešto bio "zločest" a ja ga opomenula, puknuo bi se po glavi ili obrazu.
odkud to?
ostala sam zatečena. nisam znala kako reagirat, došlo mi žao, cijelog sam ga izgrlila i rekla da nije lijepo tući, kao da je negog drugog mlatnuo. ne znam što bih drugo.