pa čovječe, kako on zna sve o II svj. ratu, sve bitke i datume, bit takav freak za povijest, a ne sjetit se domaćeg rada?

kako može znat sve o formuli 1, a ne sjetit se donit stari papir u školu?

kako može i kužit knjige koji ni stariji ne čitaju, a ne zna/može naučit običnu pjesmicu iz hrvatskog?

kako može pričat sa svakih odraslim o gotovo svemu, a ne sjetit se kad mu je škola sutra?

ono šta me posebno "oduševljava" je to da je njemu najveća briga ne zakasnit u školu, uvijek trči prema školi i onda dođe tamo, skoro sve već zna od sebe, ona mu daje naprednije zadatke i udžbenik za naradeni razred, sve riješi i svo vrijeme ko da je u oblacima. podatak šta, kad, koliko, zašto - z a b o r a v i!!!

bog te maz'o, šta će bit do osmog razreda?

ma znam ja da je najvažnije da je zdrav, sretan... ne sputavamo ga ničim, s njim se o svemu priča, mazimo se, batine ne dobiva i ne kažnjava ga se ovako il' onako, al me toliko brine ta njegova "glava u torbi".

šta će mi psiholog? - nemam pojma, možda negdje griješim, možda sam ja negdje pogriješila......