Eto i nas. Definitivno živi u svom svijetu. U prvom razredu katastrofa od zaboravljanja. Sad u drugom smo uspjeli uvesti minimum pravila. Ono što je bitno piše se u blokić (pa ne stigne napisati sve na vrijeme ). Za ono što zaboravi dužan je sam nazvati telefonom i raspitati se, posuditi bilježnicu da prepiše, vratiti se sam u razred po zaboravljenu stvar itd. Znači, sva svoja zaboravljanja mora sam odraditi. Sad je već našao mehanizme snalaženja .
Posljednja situacija koju smo imali su bili listići iz matematike koje je zaboravio u školi. Slijedeći dan se ispostavilo da ih nije zaboravi nego je učiteljica svima pokupila i spremila u ormar. Tko zna gdje je on bio u to vrijeme .
I ništa, plivamo dalje. Čini mi se kao znanstvena fantastika kad roditelji izjave da je njihovo jednako staro dijete potpuno samostalno što se škole tiče.
Nema veze, naučit ćemo se i mi samostalnosti.