Curke moje, što da vam kažem... Tek sam 24h na djeti, a osječam se tako jadno kao da sam u konc. logoru,a ne u vlastitom domu. Jućer sam si na papir ispisala režim prehrane i vježbi i nekakvu tablicu gdje upisujem kcal. Fino sam si ja to osmislila, ali realizacija mi ide malo teže; Tijelo mi se buni.. bol u želucu me rastura, nervozna sam i razdražljiva i kad prolazim pokraj frižidera izgledam otprilike ovako.
Tješim se da je sve ovo samo prolazno stanje - prilagodba organizma na ovu extremnu redukciju. Nadam se da će se ovaj bolan grč s moje face razvuči u zadovoljni osmijeh, no svjesna sam da će potrajati, ali sve za bebača. Dosta mojih žalopojki, malo sam pretjerala, jer sklona sam... pretjerivanju,pa skužajte.
Želim Vam zahvaliti na podršci, to mi puno znači.