Kod mene nažalost same loše vijesti. Bila sam sinoć na UZV radi onih laganih bolova u donjem dijelu trbuha i jajnicima, i nadala se da će doc. bar nešto vidjeti. Ili ovulaciju ili bar nadolazeću M, no međutim ništa! Jajnici su točkasti i šareni, policistični kao i prije (još mi se čini i gore nego prije), ginekološki se na UZV apsolutno ništa ne događa! A mene i dalje lagano boli. Nije mi to sad najgore, nego što ni nakon 2 mjeseca terapije, kod mene nema apsolutno NIKAKVOG pomaka! Sve cure dobiju bar M normalne boje, ili čak i ovulaciju, no kod mene ništa od toga. Očito terapija na mene ne djeluje! Ja sam previše zeznuta, i ništa mi ne može pomoći. Od jučer sam očajna i neutješna, jer sam se nadala bar malim pomacima… Rekla mi je doc. da savjetuje da pokušavamo sa Metforminom još tri mjeseca, pa ako ni do onda nema znakova poboljšanja, idemo na klomifen i inseminaciju. Čak je i ona bila razočarana, iako je to pokušala sakriti i ohrabriti me, ali vidjela sam da ni nj njoj nije svejedno, već da se i ona nadala poboljšanju, i mrak joj je pao na oči kao i meni kad smo ugledale bezbroj tih odurnih crnih točaka na mojim jajnicima… Očaj.
Užasno mi je i teško, moram se malo maknuti od svega toga, jer inače ću puknuti. Za tri mjeseca idem opet na kontrolu i na papu, pa ćemo onda vidjeti koje je stanje. Odustajem od odbrojavanja, testiranja, i svega vezanoga za to.
Kad me neće, onda me neće!
Vama svima drage moje od srca želim svu sreću i što prije ogromne bušice!
Hvala na vibrama, podršci! Volim vas i super ste…