Citiraj Toza prvotno napisa Vidi poruku
Dugo nisam imao poima što mi se događa i zašto ali sam bio svjestan i još uvijek su mi urezane neke stvari iz djetinjstva kao smrad maske za anesteziju, probuditi se iz narkoze u sobi sa oko 7 kreveta, vezan (i one staklene guske između nogu u koju je išao kateter iz mog pišulinca). Sjećam se i da sam pokušavao trpiti uriniranje da me ne bi bolilo iako se ne sjećam boli, sjećam se i zadnjeg vađenja katetera (to je bilo malo neugodno).
Sve ovo dobro poznato. Osim što mi se čini da guska nije bila staklena nego plastična ^^. Ona maska za anesteziju je užasno smrdila. U sjećanju mi je da sam taj smrad osjetio bio već kad sam ušao u salu, a ne tek kad su mi je približili nosu i licu. To nije bilo kao u filmovima i serijama danas od plastike nego od gume i imalo je puno intenzivniji smrad. Meni isto roditelji nisu baš rekli da imam hypospadiju nego sam više manje morao sam to saznat.

Citiraj Toza prvotno napisa Vidi poruku
Uvijek mi je bilo izrazito neugodno kad smo morali ići na sistematske preglede pa te doktorica pita jesi li operiran a još barem dva tri dečka iz tvog razreda su u istoj prostoriji. Bilo je izrazito neugodnih trenutaka (muški ko muški) kad odmjeravate kakav tko ima pišulinac u školskom WC-u pa vas prijatelji poćnu gledat s gađenjem jer ste drugačiji.
Samo da ovo komentiram. Meni ovakve stvari ne idu u glavu. Recimo ja sam se na jednom sistematskom ispričao školskoj liječnici da imam fistulu (iako sam ih imao više, a drugih problema baš nisam bio svjestan). Ali naravno išli smo jedan po jedan unutra. Ona je mene par puta poslije kad je bilo ili cijepljenje ili nešto drugo znala pitat, ali me pitala kad sam bio sam. Ili mi je rekla da neka ja ostanem ili me pitala kad sam već bio sam. Danas vjerojatno ti to nije nekakva ne znam kakva trauma, pogotovo ako se ne družiš sa tim ljudima iz osnovne. Ali sam siguran da ti je tada u tom trenutku bilo poprilično važno. Da mi ide u glavu što je mislila ta liječnica kad te to tako pitala pa mogu reć da mi stvarno ne ide.

Što se tiče svlačionica i sličnih. Ni u osnovnoj, ni u srednjoj, ni nigdje drugdje se nitko kad sam bio u svlačionici nije skinuo potpuno gol. Potencijalne neugodne situacije od toga sam izbjegao izgleda ^^.

Sad ove kvržice kako si to opisao. Ja sam zapravo imao nešto slično. Nakon četvrte operacije u klaićevoj je kirurg išao zatvarat fistule tako da je "preklopio" skrotalnu kožu jednu preko druge. To je koža sa dlakama. I svakih nekoliko mjeseci je to znalo nabubrit na jednom većem dijelu gdje je "zatvarao veću fistulu". Nakon što se to dogodilo negdje 3-4 puta sam shvatio da to možda nije dobro. Meni je to više izgledao kao nekakav kožni čir/plik.
Preko emaila sam to opisao dr. Đinoviću i on je rekao da se to zove seba-cealna cista i da se to mora kirurški uklonit. Ja sam to operirao u prosincu prije godinu dana (kod njih sam išao, iako su mi rekli da ne trebam radi toga kod njih nego da to stvarno i drugi mogu) i godinu dana je sve ok pa bi rekao da sam se toga riješio. Trajao je zahvat možda maksimalno 10 minuta pod lokalnom anestezijom. Ne brojim to kao osmu operaciju hypospadije jer de facto nije ispravljanje hypospadije po meni i jedva da je operacija. Ali da je korekcija šlamperaja od operacije hypospadije iz klaićeve to isto je.

Ja bi ti sugerirao da se javiš dr. Đinoviću da vidiš koje su ti opcije i na čemu stojiš. Dlake u uretri, ako sam dobro shvatio tebi koža puca i sada godinama (zapravo desetljećima) nakon operacije i stvara rane, ove kvržice, zakrivljeno spolovilo. Meni se nekako ne čini da ti je problem riješen, a sam procijeni nakon procjene i mišljenja kirurga imaš li što za izgubit.