ivanaivana naš dečko ima 4 godine i propatio je 2 neuspjele operacije. Užasno je jak u trpljenju boli od straha da mu ne daju injekciju ili čepić za bol tako da jedino što se potužio je bilo kad se probudio nakon operacije da ga boli u ustima....dirao je jezikom (obraz mu je bio malo napuhnut) i ja sam mu rekla kako to nije ništa strašno i da ne dira jer će ga jače boliti i tako je i bilo, umirio se i prestao dirati jezikom, gledali smo crtiće na TVu i uz njih je i zaspao skroz do jutra. Idući dan, jučer više se nije ništa bunio, obraz se vratio u normalu. Piša ga je zabolila na sekundu jednom i odmah je rekao više me ne boli. Na povratku u ZG nije htio ležati u autu (napravili smo mu krevet) već je cijelo vrijeme sjedio u sjedalici....kad je zaspao prebacili smo ga u 'krevet'. Danas ga ništa ne boli, popio je antibiotik i dao da mu navlažimo pišu i to je to.
Kad su djeca manja još je lakše s njima, možeš ih malo obrlatiti, naš Tiko nije znao kuda ide dok nije čuo na prijemu u Poliklinici da imamo zakazanu operaciju. Znao je samo da ide na pregled piše. Kasnije se uljuljkao u sistem gledajući crtiće, popio je sirup prije operacije jer je bio žedan i gladan. Kasnije je samo klonuo u mojem krilu i takvog su ga odnjeli na operaciju.