vidjet ćeš kako će se david saživiti sa situacijom...djeca su nevjerojatna, iznenađuju nas svojom 'zrelošću' u ozbiljnim situacijama. Kad smo išli na prvu operaciju u ZGu mi Tiku nismo rekli (nismo ni znali odakle će ići kateter) za kateter ili bilo što drugo, pustili smo da se sve počne događati i u hodu smo mu sve objašnjavali. Bio je vezan 10dana (ni sada ne mislim da je to bilo tako strašno jer je on mogao micati rukama i nogama al ne da si potrga kanilu ili kateter).Morali smo mu objasniti da može slobodno piškiti i da neće ništa biti mokro ispod njega (to ga je jako mučilo jer je on velik i ide sam na WC). Drugi put opet je imao kateter iz piše i doma ga je nosio još 5dana i sve je super prošlo, svaku njegovu krizu smo mu objašnjavali zašto je to baš tako.
Sad u BG je išao 'samo da doktor pogleda pišu' nije znao za operaciju, kad je čuo počeo je plakati da neće opet na operaciju al oni tamo su svi bili tako super (objasnili smo svima da ne spominju operaciju) i Tiko je ušao u taj 'sistem pripreme za operaciju' gledao je crtiće i popio sirup za smirenje prije same operacije, kad ga je nakon sat vremena totalno omamilo samo su ga uzeli meni iz krila i odnjeli na operaciju. Kad se probudio kasnije ništa ga nije boljelo i sve je opet bilo ok. Nekako je ova operacija prošla kao da i nije bila ona klasična operacija iz ZG. Nakon ove operacije nema traume odvajanja od mame, nema vike tete koja mu daje sirup a on iz straha ne želi popiti ga. Ovdje mu je zanimljivo kako ga svi zovu drugačije nego doma, a ja mu 'prevodim'
