tiko prvotno napisa
Leptiric78 i ja sam bila sa svojim djetetom 10 dana u apartmanu u Klaićevoj al mi to nije pomoglo da nam operacija uspije. Moje dijete nema traume od boravka u bolnici jer sam ja bila s njim 24h na dan, moje dijete ima traume od neuspjele operacije i bolova koje je trpio narednih skoro 2mjeseca dok nam nisu pod hitno napravili meatotomiju. Tek su tada prestala bolna mokrenja.
Za razliku od iskustva u ZG za Beograd mogu reći da niti u jednom trenutku nije rekao da ga boli spolovilo. Bilo je bolno samo prvo mokrenje i to je to! 3tjedna nakon operacije već je bio u vrtiću, dan nakon operacije je hodao sa kateterom. U ZG je ležao vezan 10 dana u bolovima, 2mjeseca nakon operacije išao je na hitnu meatotomiju (nova op. pod punom anestezijom), u vrtić je krenuo tek mjesec dana nakon meatotomije dok se nije sve smirilo.
Ako mi netko nakon ovih par paralela kaže da je operacija u Beogradu prodavanje magle ili nepotrebno uzimanje novaca onda bi prvo trebao razmisliti što bi on učinio u istom slučaju da se radi o njegovom sinu. Je l bi ga pustio da pati do puberteta (kao što su nama savjetovali jer tad će se moći nešto popraviti a inače je operacija uspjela!) ili će potražiti stručnjaka da to napokon sredi?
Ponovit ću ponovo: svatko za svoje dijete čini ono što misli da je najbolje. Ja se nemam šta opravdavati bilo kome što mislim da, naš doktor i doktor koji nam je u drugoj bolnici kao stručnjak dao drugo mišljenje o (ne)uspjehu prve operacije, naši doktori nisu previše stručni na ovom području. Najbolji dokaz ovome što kažem je uspjela operacija hipospadije prije 2,5mjeseca na mom sinu od strane doktora Đinovića.
Da sam slušala našeg doktora iz Klaićeve čekali bi popravak 'uspjele' op. do 16g našeg sina, ili bi se, kako je rekao doktor koji je dao drugo mišljenje, do sad već morala pomiriti da će spolovilo mog sina zauvijek biti zakrivljeno sa rupicom sa strane.
Odgovori s citatom