Isprike za dug post, ali kraćenje nije moja vrlina izgleda. A i bolje je ako napišem sve opširnije nego da se ponovno vraćam jer nisam dobro obrazložio prvi put.



Koliko god ova izjava "20% komplikacija kao i svugdje" zvuči pošteno i stručno čisto jer ju je liječnik izrekao. Ona barem meni nema baš previše smisla. Ako uzmemo u obzir istinitost te tvrdnje to bi značilo da netko kao ja sa 4 neuspjele operacije je imao 0.16% da mu se to dogodi. Ako netko razumije osnove vjerojatnosti i statistike ili matematike znat će kako doć do te brojke. Postotak od 20% je 0.2 vjerojatnost i taj broj na četvrtu potenciju - jer da se dogode četiri neuspjele operacije potrebna je vjerojatno 0.2 x 0.2 x 0.2 x 0.2 i to puta 100% i dobit ćete ovaj broj - 0.16%. Tako analogno za sve uz obzir da je izjava istinita.



Najveći razlog zašto pišem ovo je zato što mi se čini da se ponovno pokušava relativizirat, neću reć što se događa po hrvatskim bolnicama jer ne znam de facto zasigurno nego samo mogu nagađat, pa ću reć iskustva i pokušava ih se tom relativizacijom svrstat u nekakvu komplikaciju. Uzet ću prvo aktualne primjere Tozu i Andriju - ja debelo sumnjam da bi oni svoje operacije (Andrija prije prof. Perovića) svrstali pod komplikaciju - možda bi i svrstali pod komplikaciju, ali sam siguran da bi svrstali i pod neuspjeh. Slijedeći primjeri koji mi padaju na pamet su recimo od korisnica ketty i yolle - više puta su im sinovi operirani po zagrebačkim bolnicama, mislim da minimalno 3 za oba slučaja i ništa se nije riješilo nabolje - pomaka nije bilo. Takve primjere ja ponovno nebi uzeo kao (samo) komplikaciju. I zadnji su primjeri poput tiko i buba mare - gdje ni ne treba veći broj neuspjeha zaredom nego je slučaj da kirurg tvrdi da je nešto dobro urađeno, a sam roditelj se sa tim apsulutno ne može složit jer je neuspjeh očit(još ako se dobro sjećam su djeca redovito mokrila sa velikim bolovima - ali je to kirurzima bio uspjeh). Sve ovo što sam naveo, barem ja, apsolutno neću svrstat u komplikaciju i zato moram odgovorit na ovo. To je potpuni neuspjeh u tim slučajevima i ima još dosta na ovoj temi. To je zapravo čista liječnička pogreška. Nisam skroz siguran kako drugi forumaši koje sam naveo kao primjere i slični koje nisam naveo misle, ali ja neću dozvolit to izjednačavanje što se već ranije pokušavalo podvalit "svugdje su komplikacije" i "svugdje je isto". To nije nimalo istinito i nekima je teško za shvatit i/ili prihvatit, ali bit ću dosadan oko toga koliko god je potrebno. Svugdje nije isto.



Mislim da ima dosta ljudi koji čitaju ovu temu i koji nisu registrirani i ako su jedan od ovih slučajeva (a mislim da je vrlo lako moguće da jesu) i ako su u tim situacijama mislim da nije lijepo pročitat "da oni spadaju u 20% statistiku" i da su oni samo "komplikacije" iako pretpostavljam da niste mislili loše.



Linkao sam bio onaj znanstveni članak koji su radili prof. Perović, dr. Đinović sa talijanskim kirurzima o 1176 pacijenata sa hipospadijom sa neuspjehom (to je naravno najveći članak koji se bavi tom tematikom). Prosjek njihovih operacija kod prof. Perovića ili talijanskih kirurga je bio 6 (uzmite sad tih 0.2 vjerojatnost ovdje). Uzmite individualno za neke slučajeve koji su operirani 10ak i više puta (a ima i 20 pa i 40) i dobit ćete da je veća šansa da je te pacijente (djecu ili odrasle) pogodio grom nego da su imali toliko velik broj operacija. Tih 20% treba stvarno sa rezervacijom. Mislim u onom youtube videu kojeg sam linkao nekoliko postova iznad je dr. Đinović rekao da oko 60-70% svih pacijenata koji su operirani spadaju u neuspjeh. Bez uvrede, ali ta brojka mi se čini da je puno relevantnijom. I nema smisla za svakog kirurga sad mislit da ima 60% neuspjeh ili da ima 20% neuspjeh. Neka stvarno globalna studija koja će stupanj po stupanj hipospadije ovisno o kirurškoj tehnici obuhvatit ne postoji pa zato ne znam otkud tih 20%, no s obzirom da se dr. Đinović dosta bavi tom tematikom bit ću sklon više vjerovat njegovim prognozama. Na kraju krajeva, da tih 20% komplikacija stoji to bi značilo da je uspjeh naravno 80% i ja onda ovdje uopće nebi govorio o neuspjesima, a niti bi prof. Perović dok je bio živ i dr. Đinović se još posebno bavili tom tematikom hipospadije - da je 80% uspjeha "svugdje", a bome nebi ni ljudi pa niti ja trebali ić u Beograd nego bi to već uspio riješit "bilo gdje" jer je "20% šansa za komplikaciju svugdje".


Nisu ni meni u Beogradu rekli da imaju komplikacija i dobio sam bio fistulu. Bili išao opet da se moram vratit u vrijeme i sve ponovno napravit ? Apsolutno bi (da se nekako mogu vratit pokušao pod svaku cijenu prvo izbjeć operacije iz klaićeve, ali što je tu je) i odgovorno tvrdim da naspram operacija u klaićevoj i onog što je uradio tim prof. Perovića da je to kao nebo i zemlja različito.


Pa ako me sad ovaj post čini balkancem - so be it.