htjela bih podijeliti s vama jedan klik koji mi se sinoć dogodio u glavi. naime, budući da uz Evu Mariju imamo i malog dečkića, nekako se, što zbog realne potrebe, a što zbog inercije najčešće događalo da tata vodi Evu Mariju na sva zbivanja tipa kino, kazalište, izleti i sl., a ja s malim ostajem doma (u slučaju da su to bila događanja gdje nismo mogli furati malu bebu). mislim, kad god se može idemo svi, ali ako je nešto kasno navečer ili cijeli dan, onda je meni jednostavnije da ja budem doma i skuham i uspavam, da ne spominjem dok smo još dojili, nego da tati sve pripremim i još brinem je li sve u redu... i to je tako išlo više-manje nesvjesno sve do jučer. naime, Eva Marija ima završni izlet s vrtićem, ide se na Brijune, cijeli dan, uglavnom ide i po jedan roditelj s njima. prva moja reakcija je bila: ide mm. onda sam se malo zamislila i shvatila kakvu poruku moje dijete dobiva: tata je super i ide sa mnom na sva zabavna mjesta, a mama je doma i proganja me s blitvom u žlici.![]()
razgovarala sam s mm-om o tome i on me sto posto podržava i kaže da će vrlo rado ostat s malim doma i da je to super što ja idem s Evom Marijom. mislim da ću ubuduće drugačije razmišljati u mnogim sličnim situacijama, ali i u dnevnoj rutini. eto, nemojte me sad napadati u stilu: ja si to nikad ne bi dozvolila, mi ili idemo svi ili idem ja, a mm doma kuha i pere. ovo sam napisala onima koje isto misle da si to nikad ne bi dozvolile, a ipak im se dogodilo. no, nikad nije kasno za klik, nadam se.