I definitivno mi nije jasna rečenica da majka ne dopušta odvajanje djeteta od sebe

Ja bih ponekad bila sretna da moja Lea više ne želi dojiti jer me ponekad to iscrpljuje i fizički i psihički, pogotovo što mi imamo i tandem.
Jedino što ja njoj mogu ne dopuštati je da doji, tj. mogu joj NE dati da doji, a odlučila sam odluku prepustiti njoj i nadam se da će sama prestati kad za to više neće imati nikakve potrebe.

Znači, majka bi trebala dopusiti odvajanje djeteta na način da mu zabrani dojenje. Bar bi tako bilo u mom slučaju

druga stvar su oni rijetki slučajevi kad majke stvarno mogu dojenjem manipulirati svojom djecom, bio je nedavno topic o tome ili samo par postova, ne znam.

Ali u mom slučaju ja samo dopuštam da se ona odvoji kad ona želi. mislim, ako već pričamo o odvajanju kao takvom. Jer ja, zapravo, ne vidim nikakvu patološku povezanost. dobor se adaptirala u vrtiću, svi je hvale kako je samostalna, evo, upravo je u kazalištu bez mame i tate i sl

A druga stvar je što neki misle da bi mi trebali odrediti tu granicu. I ako to neodređivanje granice od strane roditelja smatraju nedozvoljavanjem odvajanja, onda to možda i je to.