Citiraj Zorana prvotno napisa
Dok se nisam nasla u toj situaciji. Sad mi je to jednako prirodno kao i dojiti novorodjence.
Istina.

I ne da mi je bilo tesko zamisliti, dok nisam bila trudna bilo mi je to UZASNO, nezamislivo i prestrasno. Kad sam pocela dojiti bebaca onda mi je to postalo Ok ali osobno nezamislivo - nisam to mogla zamisliti nikako. Tesko je dok dojis bebu zamisljati da je sad tu neki djecak umjesto bebe..... I onda, bez neke unaprijed odredjene granice dojis dan po dan i tako ih se skupi 365, pa onda dalje dan po dan i polako dodjes i predjes onu inicijalno "nezamislivu" duzinu dojenja. I vidis da je i to prirodno i normalno.

Da se djecu pita, vecina njih ne bi samostalno prestali dojiti prije recimo 3 godine. Problem je sto vecina nas u glavama ima postavljeno koja je prihvatljiva granica, djeca je nemaju. Oni sisaju jer im je to prirodno, dobro i fino... A kad im neke druge stvari u zivotu preuzmu to mjesto po vaznosti, dojenje polako ispadne iz igre. I zivot ide dalje