Mislila sam prvo ovu temu staviti na odgoj djece, ali ona se zapravo odnosi na nas odrasle. Moj obožavani i najdraži sin uskoro će napuniti 6 mjeseci. Ono što me muči i od prije nekih par dana je eto isplivalo na površinu je slijedeće.
Život mi se trenutno sastoji od ovog: dojenje, mijenjanje pelena i uspavljivanje, i naravno igranje i maženje. Kad beba spava onda čišćenje i kuhanje. Znam da je za tako malo stvorenje igranje nužno i da je igranje didaktičkim igračkama prikladnim za njegovu dob odlično za njegov razvoj, ali kako to utječe na moj. Nije baš neki intelektualni napor mora se priznati. E sad moje je pitanje, može li ovakav način života utjecati na moj intelekt, u negativnom smisli naravno. Da li ću stvarno «oglupiti»? Jer i kad komuniciram s drugim ljudima najčešće je tema vezana uz bebe, a u slučaju da nešto čitam ili tražim po netu najčešće je također vezano uz istu tematiku. Dođe mi da sutra počnem raditi i pronađem neku drugu razinu komunikacije s ljudima i pokrenem malo sive stanice.
Ne bih htjela da me se krivo shvati sina obožavam i ništa mi nije teško i ne smatram da su majke glupe samo zato što odgajaju djecu. Što vi mislite? I kao da si pomognem u ovoj fazi, koja svjesna sam toga, ustvari jako, jako brzo prođe?