Moram priznati da me ova tema jučer bacila u bed.
Mi već skoro godinu dana nemamo prave kontrole, tj. bili smo na Šalati dvaput, i dr je rekao samo da treba pratiti kako se razvija, da zasad ne treba operacija (ma ljubim mu izraz "zasad" ), da ćemo vidjeti... nakon što smo otišli iz Klaićeve (a i tamo, otkako je Andrej napunio godinu dana, kontrole su bile tako površne i rijetke, da ne vjerujem da nešto bitno propuštamo - s Vrdoljakom nikad nismo razmijenili više od 2 rečenice). Osjećam se kao da smo prepušteni sami sebi, a najviše mi fali Verino mišljenje (a do nje nismo mogli doći ni onih zadnjih mjeseci kad smo još dolazili u Klaićevu).
Sad je problem i na Šalati dočekati termin, nemaju slobodnih termina za pregled prije Nove godine.
S jedne strane, sretna sam što Andrej nije morao na operaciju i što su vježbice i longete kod njega stvarno dale rezultata, s druge strane, kad ga vidim kako frče stopala prema unutra (u mirovanju; kad hoda, dobro hoda - bar mi se tako čini), pitam se činimo li zaista sve što treba. Da nas ne bi netko za 3-4 godine pitao "Pa gdje ste dosad bili, što ste dosad radili?"