Tako smo nekako i mi radili, ali smo imali (i imamo) sreću što je Andrej, izgleda, pobrao ujakove penjačko-alpinističke sklonosti i pentra se na sve živo, tako da je rano počeo planinariti po toboganima, penjalicama i sl. Zasad sam primijetila da na takvim "spravama" voli vući desnu nogu (koja mu je lošija, on je imao obostrani equinovarus, ali na desnoj jače), umjesto da se osloni na stopalo, pa to ispravljamo.
Inače, danas smo bili kod Tiefenbacha (jer nikako dočekati termin na Šalati) i rekao nam je da se to jako dobro razvija, ali da nastojimo što više vježbati... u praksi nam svako vježbanje prebrzo prestaje jer ga, naravno, zanima nešto drugo, ali probat ćemo iskoristiti tek probuđeni interes za crtiće