opet ja na svoj problem. tata će u konačnici priznati dijete, milom ili silom. plašim se da i dalje, zbog svoje tvrdoglavosti, neće odmah dati i prezime.
šta meni vrijedi što će se on vjerojatno za koju godinu predomisliti (jer se već i sada topi kad ga vidi, a tek kad poraste i počne komunicirati kao pravi mali čovjek..)? meni će to onda samo biti silna zafrkancija miijenjati sve silne papire i dokumente. upravo to želim izbjeći, kao i onaj psihološki moment kad ću malom morati objasniti da tata NIJE DOZVOLIO da se on isto preziva. plašim se onog velikog ZAŠTO? u njegovoj glavici.
tim više što GI već ima dvoje djece, jedno bračno i jedno vanbračno koje nosi prezime njega i svoje mame. a moje treba biti u tom slučaju diskriminirano.
ne treba odgovor, samo malo izbacujem dušu. znate kako je