apricot, ne vidim zasto trebas biti tuzna ni frustrirana...

par postova gore pise da prvi put nisam bas nesto epohalno izvela bilo mi je lose i ida je spavala u tom kreveticu.

drugi put sam se osjecala super i snazno i jednostavno osjecala da je bebi mjesto uz mene, onog trena kad bi ga uzeli (iz bilo kojeg razloga) osjecala sam se lose i htjela sam da mi ga pod hitno vrate :D i to sam rekla naglas. pokusali su mi reci da cu se bolje odmorit ako ga odnesu i ostalo sto vec izgovore, ali ja sam rekla da se osjecam super i da ne zelim da ga ikamo nose. i ostao je samnom.

vec sam gore rekla, pa da ponovim - treci put cu to izvest jos bolje :D eto, meni treba vremena i ponavljanja, ima mama koje ce to odmah znati izvesti. a ako im neko nase iskustvo u tome pomogne, da im i prvi put bude dobar - utoliko smo svi skupa sretniji i pametniji :D:D:D

uostalom, zivot je proces koji traje, nije tocka u vremenu. ima nacina da ono sto nekad nismo dobro ucinili ispravimo ili bar popravimo. ne znaci da postopoto moras opet u radjaonu, radi se o klikerima u glavi i njihovom rasporedu :D:D:D