 |
|||
Transfuzijom dobio AIDS
Procitala sam sad na ISKON-u i iskreno da vam kazem okrenuo mi se zeludac.
http://www.iskon.hr/vijesti/page/200...6/0002006.html
NIsam nikad primila transfuziju i nadam se da niti necu.
Znate li sto o beskrvnoj kirurgiji na kojoj inzistiraju Jehovini svjedoci?
Ja sam nažalost pri carskom rezu primila 630 ml krvi i u velikom sam strahu!Kada se može najranije ići na testiranje???
Ja ću se moći testirati tek u 8 mjesecu kad MM ide na godišnji (nemam kome ostaviti Marka)
Pala sam u nesvijest kad sam čula. Toga sam se uvijek bojala. Do sada na svu sreću nisam primila ničiju krv, a nadam se da neću ni morati. I nadam se da će uskoro početi raditi duple testove ili bilo šta čime bi bili bolje zaštićeni. Stvara i užas!!!
Transfuzijom dobio AIDS
nakon drugog poroda sam dr-ima i sestrama izgledala jako blijeda pa su mi vadili krva za kks i srećom, bilo je sve ok! a da nije, dobila bi sigurno 1 ili više vrećica krvi! ajme!!! i tko zna što sve u tim vrećicama....
ne daj bože transfuzije...
Ja sam na stolu prije carskog rekla da mi ne daju transfuziju osim ako je kritično - u Petrovoj ni ne daju, moja poznata je skoro iskrvarila dok je došla krv s Rebra, nego u principu poslije. Oba puta mi nije trebalo, a i da je mislim da bi odbila. Nije me toliko bilo strah ovih bolesti na koje se krv testira, nego drugih koje se mogu prenijeti (nisu tako opasne - citomegalovirus, mononukleoza - vjerojatno sam ih i prebolila, ali zašto riskirati) a na njih se ne testira.
Inače, krv se testira na hepatitis B i C, AIDS i sifilis.
Ovo je stvarno noćna mora :shock: sad se još više nadam da neću morati na carski.
maria71, nemoj se bojati, ovi iz Zavoda su sami zvali ljude koji su primili zaraženu krv - to se točno zna, tko je primio čiju krv.
To je naše bajno zdravstvo. Pošto sam prilično upućena u te stvari, ne znam šta bi se moralo desiti da dozvolim da daju Maji krv.
Stvar je u sljedećem. Sva krv se testira na AIDS, kao i na Hepatitis C (koji je isto neizlječiv) . ALI ponekad je potrebno i do šest mjeseci da bi se virus ovim testovima mogao otkriti. Npr. osoba se zarazi AIDSom ili hepatitisom C, dan-dva ili mjesec-dva..pet kasnije ode dati krv. Krv se testira, rezultat negativan. Krv ide dalje - transfuzijom nekoj drugoj osobi. Epilog je - osoba koja je primila krv je zaražena. Mogu proći godine dok to ne otkrije, a može se otkriti i ubrzo.
Sve je to zato jer se koriste testovi koji otkrivaju antitijela u krvi, a ne sam virus AIDSa ili HCV-a. Naravno, postoje i testovi koji otkrivaju prisustvo samog virusa, ali su (vjerojatno) skuplji i kod nas se NE koriste. Naravno, naši imaju opravdanje jer se ne koriste u dosta zapadnih zemalja. To što mogu proći mjeseci prije nego tijelo razvije antitijela njih očito ne interesira. Šta je par života prema cijeni tih testova :? Prije cca. godinu dana jedan je doktor to spomenuo i u nekim novinama, a nedavno sam našla i na internetu nekoliko "priznanja" od strane medicinske struke.
Kad smo već kod toga, AIDS kao i hepatitis možete pobrati i kod zubara, na vađenju krvi i sl.
Nedavno sam vadila krv i kad sam sjela na stolicu, žena je imala krvave rukavice, koje je obrisala vaticom umoćenom u alkohol. Alkohol, kao ni jedno drugo sredstvo (tzv. dezinfekcijski sapuni u medicinskim ustanovama) NE ubijaju virus niti AIDS-a niti hepatitisa C. Čak ni hepatitisa B, već samo A, koji je i najmanje opasan. Jedino što ih može uništiti je sterilizacija, zato pazite i dobro gledajte da li je u stomatološkoj ambulanti i uređaj za sterilizaciju.
strašno
zbilja je deprimirajuće kad spoznaš da se uvijek štedi tamo gdje se NIKAKO ne bi smjelo
Ono što pišu o tri tjedna je glupost. Najranije se može pokazati za tri tjedna, ali ne mora.
Ja sam se isto prestravila. Jadni ljudi.
Sjećam se prije par godina moja prijateljica je izgubila jaaako puno krvi, ali dr. joj je dao samo jednu dozu uz napomenu da je bolje da dalje sama "nadoknadi" krv nego da prima tuđu. To mi je tad bilo čudno, ali očito je znao o čemu govori.
Koliko ja znam, kad se testira na AIDS za konačnu potvrdu se naručuje čak šest mjeseci nakon 'spornog događaja'. Evo, baš sam danas čitala u Jutarnjem da u evropskim zemljama davaoce krvi stavljaju u tzv. karantenu tj. kad netko da krv testiraju ga nakon 6 mjeseci i tek onda ako je negativan koriste onu krv koju je dao prije 6 mjeseci. Ali, kod nas uvijek fali krvi pa ne znam kako bi to bilo izvedivo:?
Hebrang kaže da ovaj test koji se na darovanoj krvi radi kod nas košta 1.5 euro, i da se koristi i u svim zapadnim zemljama. A ovaj test koji otkriva virus u krvi a ne antitijela košta navodno 10 eura.
Sve u svemu - strašno; uopće ne mogu zamisliti kako će ljudi nakon ovoga primati transfuziju
Onda treba pacijenta prije operacije pitati Želite li primiti krv koju smo mi testirali besplatno, ali nije 100% sigurna, ili želite dati 10 eura da budete 100% sigurni da nećete dobiti zaraženu krv.
Jel Hebrang rekao koliko košta jedan njihov službeni auto?
Ajoj pa nije meni namjera opravdavati ovo što se dogodilo
Mima pa nisam ja ni mislila da je to bila tvoja namjera. :wink: Samo samAjoj pa nije meni namjera opravdavati ovo što se dogodilo
ne boj se, neće oni njih ni liječiti. To im je preskupo. Prvo ih natjeraju da beskrajne pretrage, a onda se na liječenje čeka i po nekoliko godina. Znam da se na lijek za hep. c čeka više od 4 godine (znam da ima u zg jedna beba koja je kao i odrasli na listi čekanja za HCVtroškovi liječenja ova dva nesretnika koji su se zarazili sigurno bi pokrili jako veliki broj najskupljih testova
Da, a mene su nakon poroda gotovo prisilili da primim transfuziju jer su je donijeli otvorenu bez mog dopuštenja i onda me driblali na račun grižnje savjesti što kao, zbog moje razmaženosti, moraju s otvorenom dozom u smećeA ja sama primijetila na dozi da piše da se uzima na vlastitu odgovornost i da šanse zaraze postoje...Danas mi više to sigurno ne bi napravili jer mi je sad jasno da je ono kako su postupali prema meni čak možda bilo i nezakonito...
...A NARAVNO GARANCIJE NEMA DA SE TO NECE PONOVITI
Boze sacuvaj...
Smokica istina jest da u prosjeku prođe 22 dana od trenutka kontakta s virusom HIV-a do pojave antitijela u krvi-to je tzv. window period i on može biti i nešto kraći (2 tjedna) ili nešto duži (6 tjedana) ali nije 6 mjeseci. U prosjeku je baš 22 dana - Transfuzijska medicina, doc. Grgičević. Testovi koji se koriste u Europi i kod nas su iste generacije dakle njihovi nisu ništa osjetljiviji niti bolji. Druga vrsta testova su tzv. potvrdni testovi kojima se direktno otkriva antigen virusa HIV-a (Western Blot) ali zbog cijene nisu u rutinskoj primjeni niti kod nas niti vani. Oni se upotrebljavaju tek kada se rutinskim testom na antitijela dobije pozitivan rezultat, inače bi cijena testiranja bila izuzetno visoka, ne samo za nas nego i u Europi.
Za kontrolu krvnih pripravaka postoje algoritmi koji se donose na međunarodnom nivou (WHO preporuke) i naše se transfuzije toga pridržavaju.
To je nažalost rizik ovakve vrste liječenja i upravo zato se transfuzije krvnih pripravaka ne daju olako.
Što više čitam o ovome sve mi je jasnije da zaista nema sto postotne garancije da krv koja je darovana nije zaražena. Ova karantena koju su spominjali u novinama da se navodno koristi u zapadnoevropskim zemljama je živa glupost - krv se naime uopće ne može čuvati toliko dugo da bi se moglo ponoviti testiranje i sigurno utvrditi da krv koja je prije darovana nije bila zaražena. Što se testova tiče, čitala sam na sajtu od američkog Crvenog križa da se kod njih koristi nekakav HIV RNA test koji navodno ima kraći 'window period', ali niti on nije potpuno siguran.
potpisujemMima prvotno napisa
Meni samo ide na živce, zašto se to javno ne ističe?!!
Pa zar nije dužnost liječnika ukazati na rizike koje pojedini način liječenja nosi?
Mislim da bi trebalo zakonski odrediti da se pacijentima koji su pri svijesti (ili ako nisu, nekome tko će ih zastupati u njihovo ime) treba reći rizike transfuzije, pa bio to rizik 1:100 000.
Jako me to podsjeća i na vakcinaciju, gdje redovito se ne spominju moguća oštećenja uzrokovana njome i to da nijedna nije 100% sigurna zaštita :? .
Općenito mislim da pacijente liječnici prepreslabo informiraju o svim tim mogućim rizicima i komplikacijama, počevši od antibiotika pa na dalje
... eto ništa nije 100% sigurno ... ni običan izlazak iz kuće za sunčanog dana (recimo, padne ti kamenčuga iz svemira na glavu ... u "Životu na Sjeveru je onom tipu pao satelit. ... zamislite :wink: ... ), a eto ni ostanak u kući za kišnog dana (slomiš vrat namještajući zavjese) ... nažalost sve nosi rizik, a krv ne primamo reda radi ... uglavnom nam hitno treba ... naravno da bi bilo lijepo imati te skupe testove, ali ni tada ne bi bili 100% zaštićeni (dobili bi gratis par dana i to je to) ... ali ako bih već mogla birati izabrala bih te skuplje testove, pa dalje mogućnost ove beskrvne operacije ili komoditet zvan planiranje operacije pa lijepo stvoriš zalihu vlastite krvi
btw. evo malo o riziku ... ja vadila krv (za krvnu grupu i Rh, nisam dobrovoljni d., ali budem čim rodim i prestanem dojiti) u Petrovoj isti dan kada i ovaj nesretni (nitko njega ne žali, a jadni čovjek dao krv 40 puta,a kako muški rod to može uraditi 4 puta godišnje, jednostavnom matematičkom radnjom se lijepo vidi da je godinama dobročinitelj) dobrovoljni d. 16.06.2004 ... da se ovo dešavalo prije 15-20 godina i da je on tada slučajno, eventualno prije mene davao krv, neznam :? ... a danas smo barem tu sveli rizik na minimum-valjda (jednokratne injekcije, tete koje vade krv kao paze,nema veze što su im rukavice krvave,a i tako brzo rukuju sa svim tim priborom da ja nikad ne skužim da li su uzeli sve novo i sterilno) ... no ipak mi je malčice drago da me i u današnje "zaštićeno" vrijeme teta sa vječno krvavim rukavicama nije dirala poslije njegovog vađenja krvi (hoću reći da mi je draže da nam nisu u istoj prostoriji radili o krvi, kad već jesu isti dan
)
... mislim da se na sigurnosti treba poraditi tamo gdje se to može, gdje ima objektivnih mogućnosti ...
U ovom slučaju sa transfuzijom čini mi se nema krivca, samo j..... sudbina i prokletstvo virusa ... ali recimo to medicinsko osoblje, koliko ono pazi na sve te "sitnice" koje život znače - j... .. ne paze oni ni na sebe, svako malo se netko ubode na iglu dok vadi krv ... kako onda paze nas ... mo'š mislit'
ajme tugo moja , meni je ovo rpetuzno i zalosno. ne znas sta je gore.........a tek kad promislim dal je tu krv dobila koja friska majka ili dite ili.... ajme necu ni mislit.
jedino sta kao i do sada niko nece odgovarat za ovo i svak ce svakoga pokriti i zataskat.
a za jehovine svjedoke je poznato da ne daju da im se da tuda krv isto kao i to da ne daju operacije i slicno jer sve je kao bozja volja, kako on oce itd i onda to sve podkrijepe sa masu primjera cudesnih ozdravljenja kad su i likari digli ruke i rekli da pacijentu nema spasa.
Ja sam pitala za Jehovine svjedoke jer oni ako im je potrebna operacija traze beskrvnu kirurgiju. AKo sam dobro shvatila, to se radi tako da ti daju autotransfuziju, odnosno vrate ti tvoju krv koju gubis u toku operacije. Ono sto me zanima je zasto se to ne radi cesce, jer meni zvuci skroz logicno i da li se time puno komplicira stvar. Kuzim da treba jos opreme u sali za operacije i jos osoblja, al ne znam detalje. I zanima me znate li koga s tim iskustvom.
Nisam govorila o cudesnim izljecenjima i slicnim stvarima, mada je dokazano (postoje medicinke studije) da molitva odnosno vjera (nebitno u koga, sto i zasto) definitivno pomaze.
1 dozu neki lječnici smatraju greškom. Ukoliko je stvarno potreba za transfuzijom krvi, a to znači da bi bez nje osoba bila vitalno ugrožena, onda jedna doza neće popraviti stvar, a ukoliko se da samo jedna doza i kaže sa da je to dosta, onda se moglo i bez nje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom