Ospice - morbili
Morbili su jako zarazna, virusna infekciozna bolest akutnog tijeka, karakterizirana vrućicom, kašljem, sekrecijom iz nosa, konjunktivitisom, enantemom na sluznici usne šupljine i širećim makulopapuloznim osipom po tijelu.
Uzročnik bolesti
Uzročnik bolesti ospica jest virus morbila, koji pripada skupini paramiksovirusa. Virus je osjetljiv na uvijete van ljudskog organizma, te brzo ugiba izložen vanjskim utjecajima.
Koga virus napada
Morbili su bolest čovjeka, i to uglavnom djece. Isto tako, izvor infekcije za druge ljude najčešće je bolestan čovjek. Virus je prisutan na sluznici dišnih putova, odakle preko kapljica može zaraziti sve one koji dolaze u dodir sa zaraženom osobom. Bolesnik je najzarazniji tijekom prvog, kataralnog stadija bolesti.
Prije procjepljivanja djece ova bolest se skoro �obavezno� prebolijevala.
Bolest je najčešća u dobi malog djeteta. Zanimljivo je da dojenčad i novorođenčad do 6 mjeseci života ne obolijevaju od ospica ako je majka preboljela ovu bolest. Razlog imuniteta leži u prijenosu protutijela za virus s majke na dijete preko posteljice. Iz istog razloga, ako majka nije preboljela bolest, novorođenče može oboljeti.
Danas, nakon uvođenja obaveznog cijepljenja protiv ove bolesti, pobol je opao za čak 95%.
Kako se virus ponaša u organizmu
Virus se prenosi kapljičnim putem, sa zaražene osobe na zdravu. Kada virus jednom dospije do sluznice dišnog sustava zdrave osobe, ulazi u stanice sluznice i počinje se razmnožavati u njima. Nakon što dostigne dovoljan broj, virus odlazi u krv. U krvi se nalaze obrambene bijele krvne stanice koje nakon što napadnu virus bivaju također inficirane. Upravo će leukociti pomoći virusu da se proširi po cijelom organizmu. Kada se virusi namnože i u limfocitima, ubijaju te stanice i opet dospijevaju u krv. Smatra se da taj stadij, koji počinje oko desetog dana od infekcije, ide paralelno s početkom prvih kliničkih simptoma, a to su upala dišnih putova, upala očne spojnice i povišene tjelesna temperatura.
Osip se javlja kada se u krvi već mogu dokazati postojeća protutijela na virus. Stoga se smatra da osip nastaje kao posljedica reakcije preosjetljivosti na virus.
Nakon preboljenja bolesti morbila, ostaje trajan, doživotni imunitet na tu bolest.
Klinička slika
Inkubacija bolesti, kako smo prije spomenuli, traje otprilike 10-12 dana. Nakon toga razvija se klinička slika koju karakteriziraju dva stadija.
Prodromalni ili kataralni stadij. Ovaj stadij traje 3-4 dana i obilježene je znakovima upale gornjih dišnih putova i očne spojnice. Prisutna je hunjavica, kašalj, bol u ždrijelu, ali i simptomi od strane upale očne spojnice; pečenje, suženje očiju i fotofobija. Lagano povećani mogu biti limfni čvorovi na vratu, u pazušnim jamama, ali i jetra i slezena.
Drugog ili trećeg dana od početka prodromalnog stadija javljaju se na bukalnoj sluznici karakteristične promjene u obliku malih, sitnih, sivih naslaga, koje podsjećaju na zrnca pijeska. Promjene su velike tek jedan milimetar u promjeru, ali mogu međusobno stapati se jadna u drugu i tako stvarati veće promjene. Koplikove pjege brzo nastaju, ali i brzo nestaju, već dan-dva nakon javljanja, otprilike u vrijeme kad se javlja osip. Koplikove pjege su promjene karakteristične za morbile.
Egzantemski ili eruptivni stadij. Osip se javlja kada temperatura dosegne vrhunac, 39 ili 40 C, i kad se pojačaju kataralni simptomi. To je otprilike 4.-5. dana bolesti, odnosno 1-2 dana nakon pojave Koplikovih pjega. Osip se javlja prvo iz uški i na čelu ispod kose. Nakon toga osip se širi i naredna dva do tri dana, i redom se javlja na licu, vratu, trupu i na kraju na udovima. U početku osip se prezentira u diskretnim, tamnocrvenim makulama. Kad se potpuno razvije, osip je gust, makulopapulozan, svjetlocrvene bole, a promjene se mogu međusobno spajati. Za osip kod morbila kažu da se slijeva niz tijelo kao čaša vode prolivena na glavu djeteta.
Kod izbijanja osipa, temperatura se vraća prema normali, a simptomi zahvaćenosti dišnog sustava počinju slabiti. Nakon 3-4 dana osip počinje blijedjeti redoslijedom kako se javljao, a na koži nastaju blijedosmeđe mrlje koje se vide još oko sedam dana. U usporedbi sa šarlahom (skarlatinom) koža na dlanovima i tabanima nikad se ne ljušti.
Posebni klinički oblici morbila
Modificirani morbili. Ovaj oblik bolesti se javlja kod osoba koji imaju neku vrstu stečenog imuniteta na virus morbila. Bolest prolazi blago, kao subklinička ili blaga infekcija. Nedostaju neki od karakterističnih obilježja bolesti.
Morbili kod imunodeficijentnih osoba. Kod osoba oštećenog imuniteta, iz bilo kojeg razloga, morbili se očituju kao teška febrilna bolest s pneumonijom, bez javljanja osipa. Zbog jako izmijenjene kliničke slike dijagnoza bolest se teško postavlja.
Morbili kod trudnica i novorođenčadi. Za razliku od infekcija rubelom, virus morbila ne uzrokuje fetalne malformacije. S druge strane, morbili mogu izazvati spontani pobačaj ili prerani porođaj. U slučaju da majka ima morbile u vrijeme porođaja, dijete će odoljeti bolesti.
Hemoragične ospice. Danas jako rijedak oblik bolesti. Bolest počinje jakim općim simptomima uz visoku tjelesnu temperaturu, poremećaj svijesti, delirijem i konvulzijama. Za razliku od klasičnog oblika bolesti, umjesto karakterističnog osipa javljaju se brojna krvarenja po koži i sluznicama, a bolesnik krvari iz nosa, usta i crijeva. Ovaj oblik bolesti naziva se još i purpura fulminans.
Atipične ospice. Ovaj oblik bolesti javlja se par godina nakon cijepljena mrtvom vakcinom protiv morbila, nakon što te osobe dođu u kontakt s divljim virusom morbila, odnosno budu izložene prirodnoj infekciji. Smatra se da se radi o jakoj reakciji preosjetljivosti. Tijek bolesti je težak uz povišenu tjelesnu temperaturu, kašalj, boli u trbuhu, uz pojavu edema na udovima, plućni izljev itd. Ovaj oblik bolesti može završiti letalno.
Komplikacije bolesti
Kompliciranje osnovne bolesti može biti uzrokovano osnovnom virusnom infekcijom ili sekundarnom bakterijskom infekcijom.
Najčešća komplikacija je upala srednjeg uha, naročito kod male djece.
Može se javiti virusna intersticijska pneumonija, ali i puno češća bronhopneumonija uzrokovana bakterijama.
Rijetka komplikacija je miokarditis.
Od neuroloških komplikacija ove bolesti jasno su izdiferencirana dva klinička entiteta: postinfekciozni encefalitis i subakutni sklerozirajući panencefalitis.
Dijagnoza bolesti
Postavljanje dijagnoze bolesti morbila temelji se na tipičnoj kliničkoj slici, rezultatima laboratorijskih i seroloških testova. Na osnovu kliničke slike dijagnozu možemo postaviti samo ukoliko se uz ostale simptome identificiraju Koplikove pjege.
-klinička dijagnoza: podaci o izlaganju infekciji, trajanje inkubacije, kataralni simptomi od strane respiratornog sustava i očnih spojnica u trajanju od 3-4 dana, makulopapulozan osip koji izbija uvijek istim redoslijedom od glave nadolje.
-laboratorijski nalazi: leukopenija, smanjen je broj i limfocita i neutrofila, vidljiv je pomak u lijevo, može biti povećan broj plazma stanica, do 6%. Tehnika imunofluorescencije pruža mogućnost brze dijagnostike virusa iz brisa ždrijela i sedimenta mokraće.
-serološki testovi kod uzimanja parnih seruma: koriste se različite tehnike od TN, pa RVK, IHA i ELISA.
Liječenje
Ne postoji specifično etiološko liječenje koje bi moglo suzbiti virusnu infekciju. Bolest se tretira simptomatski, uz primjenu lijekova za snižavanje tjelesne temperature, lijekove za ublažavanje kašlja uz nadoknadu tekućine.
Prevencija bolesti
Prevencija bolesti se provodi kroz obavezno cijepljenje. Cijepljene se može vršiti bilo aktivnom bilo pasivnom imunizacijom.
Aktivna imunizacija se provodi atenuiranom živom vakcinom. Taj oblik imunosti traje najmanje 16 godina.
Pasivna imunizacija provodi se davanjem gama-globulina zdravoj djeci, do 6. dana nakon ekspozicije. Pasivno stečena imunost traje 4 tjedna.
Prognoza bolesti
Prognoza bolesti je lošija kod djece koje češće imaju komplikacije na dišnom sustavu. Najozbiljnija prognoza je kod kompliciranja bolesti razvijanjem encefalitisa.
Piše: dr.med. Strahimir Sučić
Reference:
1. Fran Mihaljević, Josip Fališevac, Branko Bezjak, Boris Mravunac, Specijalna klinička infektologija, 8. pop. i dop. izd, Medicinska naklada, Zagreb 1994.
2. Berkow R, Fletcher A J, Beers M H: ˝The Merck manual of diagnosis and therapy˝ sixteenth edition.