kod nas postoji strašni paradoks da imamo super vrtićku kuhinju - zdravu i djeca jedu ko luda, a onda dođu u školu i nastane katastrofa.

meni osobno ne smetaju ni pizze, ni bureci, ali mi je katastrofa što jedan dan jedu paštu bolonjez, a drugi dan krofnu i čaj (stribi ne voli slatko). mame boravkaša tuže se da je ručak loš - npr.pomfri i čevapi.

mislim da je problem i u tome što djeca jako malo toga pojedu (bar tako učiteljica kaže). u vrtiću imaju sistem da djeca u vrijeme obroka moraju svi sjedit i jest, a u školi je to nekako čoporativno i stojećki (!) i njima se strašno žuri vani na divljačenje. i tu nastaje neki začarani krug - sve lošija hrana i sve više nepojedene hrane.