Ja se slažem sa Zdenkom, ne bih odnijela nešto radi upucavanja, ali volim pokazati ljudima zahvalnost i da cijenim trud pa mi nije čudno nekome tko brine za zdravlje mog djeteta odnijeti bombonjeru, ništa posebno, tek toliko da se zahvalim ako osjetim potrebu, NIKAD ne dajem unaprijed- to mi je bljak- fakat samo kad želim. (npr. ja pedicu ponekad nazovem telefonom, ako nisam sigurna trebamo li doći, ili za savjet- sestra NIKAD nije odbila dati dr. na telefon, a meni je neugodno to raditi, ali mi je još gore vući dijete u punu čekaonicu, ako nije baš nužda) Da nošenje vrećica određuje tko kad ulazi dr., definitivno bih promijenila doktora.

OT: Meni je veća neugoda nagraditi curu koja mi pere kosu kod frizera i tu sam totalno zbunjena, jer znam da se očekuje, a meni je to neugodno raditi i fakat mi je blesavo (stvarno nisam škrtica, samo se glupo osjećam kad nekome trebam "tutnuti" 20 ili koliko već kuna- nekak' mi je to ponižavajuće i za nju i za mene, a nije mi jasan smisao te radnje koja je kakti normalna- ja bih radije da povise cijenu i to je to!)