x
nisam još nikad nosila poklone ni pedijatrici, ni ginekologici, ni osoblju rodilišta kad sam rodila (tad me baš i nije prala neka zahvalnost). Uvijek se iznenadim kad vidim da ljudi to nose. Mislim da bi se svakako trebalo držati onog ograničenja o vrijednosti, ne znam koliko je to kod nas, iznad koje oni ustvari ne bi ni trebali primat poklone. A ljudi dijele maslinova ulja, domaće razne proizvode kojima kad zbrojiš vrijednost, dobiješ solidne cifre.
A onda šta ti preostane, imam osjećaj da te medicinske sestre dobiju tonu napolitanki, bajadera i mercijeva, da im je više preko glave toga. Sjećam se jedne prije iz srednje škole, mama joj je bila medicinska sestra, ta je uvijek imala bajadere po džepovima.
jedini put kad sam osjećala potrebu da se na neki način odužim bilo je kad mi je sin imao upalu slijepog crijeva. i gledala sam te dane u bolnici kako ljudi donose vrećice sestrama, tko zna što doktorima, i razmišljala da to napravim, ali nisam se uspjela natjerat. Onda sam napravila ono što mi je bilo prihvatljivo, budući da na tom dječjem kirurškom nije bilo skoro nikakvih igračaka, samo par plišanaca, donijela sam od kuće puno igračaka koje je moj prerastao, slikovnica, i za stariju djecu kupila neke igre tipa čovječe ne ljuti se, uno karte. Samo sam ostavila to u prostoriji bez da sam ikome rekla.