anima prvotno napisa
Nia je tek sa 4,5 mj ( u bolnici) prihvatila dudu. Samo sam joj noću davala za bolji san, njen i naš

. Odkad je krenula u jaslice ne ispušta ju iz usta ili iz vida...

U pol noći viće duda, duuda, dudaa... Znam da je tu dudu prihvatila tako kao utjehu u tim jaslicama, ali već me lagano smeta što ju non stop traži...Ima li nekakva fora da ju probam odviknuti ili da samo pustim?
duda je sredstvo kojm se djetetu zastopaju usta da nemre reci sto hoce, bebe jos nisu u stanju drugacije reci da im nesto treba nego plakanjem, tako komuniciraju. znaci, ne placu zato jer su zla mala stvorenja koja pokusavaju svojim plakanjem zagadit starcima zivot nego pokusavaju javiti da im nesto treba.
ovo obrazlozenje da je duda za bolji san je dno dna, a super da ne ispusta dudu iz usta, to je sad ovisnost, koja se bar prema nekim studijama koje sam citala povezuje sa kasnijim ovisnostima, pusenje na prvom mjestu
duda je inace i carobno sredstvo za sprckat tehniku sisanja